Nikako da se otrgnemo od težnje da naše dijete mora imati što više ocjene zbog straha da neće upisati željnu srednju školu ili fakultet. Što ako vam kažem da je to stari strah još iz vašeg doba ili doba vaših roditelja? Vrijeme se odavno promijenilo. Straha ne bi trebalo biti. No i dalje je prisutan kod većine roditelja koji taj isti strah prenose na dijete.
Statistički gledano, više je mjesta u srednjim školama nego li ima učenika u osnovnim školama. Znači da će vaše dijete svakako ući u srednjoškolski sustav.
Mnogi teže gimnazijskim programima želeći sebi kupiti vrijeme za odluku o tome čime će se baviti kada za to dođe vrijeme. Životno doba od 14 i 15 godina je najgore za odlučivanje o svojoj budućnosti. U to vrijeme je kod većine djece kulminacija puberteta te ih hormoni vode kroz dan. Odlučivati u to vrijeme o nečemu tako važnome kao što je to buduće zanimanje, nije najpametnija stvar.
Zato postoji težnja da se upiše gimnazijski program jer se kupuje vrijeme.
Djeca koja ne vole učiti će silom prilika birati strukovne škole za koje se pokazalo da su jednako zahtjevne i kvalitetne uz dosta prakse te im daju siguran kruh u ruke tim više što mogu s vremenom biti i poduzetnici te raditi za sebe. To je izvedivo pod uvjetom da imaju razvijene radne navike.
Zato je za gimnazijalce važno da razviju radne navike učenja kako bi mogli pratiti gimnazijski programa a za strukovne škole je važno razvijanje radnih navika kako bi jednog dana mogli raditi za sebe.
Tko je od vas roditelja pomišljao o tome da je u osnovnoj školi važnije podučiti dijete radnim navikama nego tjerati da uči za 5?
Postoji nekoliko vještina koje je važnije razvijati kod djeteta nego li ga forsirati da uči za 5. Ne umanjujem peticu kao ocjenu već želim staviti fokus i na druge važne stavke tijekom odgoja djeteta koje će djetetu čak više pomoći da donese kruh na stol.
Radne navike sam već spomenula. Neophodne su za svakodnevno obavljanje aktivnosti i razvijanje odgovornog čovjeka. S dobrim radnim navikama razvijaš pouzdanost drugih u tebe ali i samopouzdanje koje ti je potrebno za život.
Dijete će kao odrasla osoba trebati odlaziti svakodnevno na posao na vrijeme, bez obzira radio li za sebe ili nekog drugog. Kroz svakodnevno učenje se one razvijaju.
Snalažljivost je vještina kojem neću sve servirati djetetu već ću ga potaknuti da istražuje sam. Radite li kao roditelji na tome da rješavate školske obaveze i zadatke umjesto djeteta kako bi ocjena bila što bolja, nećete podučiti dijete kako da se samostalno potrudi i snađe da u tome uspije.
Snalažljiva osoba zna koristiti sve resurse koji su joj na raspolaganju, kreativna je, brzo donosi odluke i samostalna je. Zato se bacite na posao i radije kod djeteta radite na tome.
Naučiti učiti je vještina kojom nećete vi umjesto djeteta raditi zadatke ili ga podsjećati što treba raspitujući se kod drugih roditelja već je poanta da dijete ovlada organizacijskim vještinama oko učenja te poznaje tehnike učenja kojima uči potrebno. Živimo u vrlo ubrzanom vremenu i vještine učenja će djetetu trebati kroz život jer taman kad pomisliš da sve znaš, nešto se u društvu promijeni i opet trebaš učiti novo.
Zato je važno da kod djeteta razvijate taj istraživački duh kao i težnju da se raspituje i istražuje što je novo na polju kojem uči. Ne prestaje učenje kada se zaposlimo već život neprestano traži od nas da učimo nešto novo.
Komunikacijske vještine su također vještine potrebne djetetu. To što tvrdite da vaše dijete ne želi razgovarati ili kratko odgovara na rečenice nije opravdanje da dijete time ne ovlada.
Ako dijete zna izraziti svoje potrebe i osjećaje moći će lakše rješavati sukobe i probleme. Poznavanje i primjena komunikacijskih vještina djetetu omogućuje lakše sklapanje prijateljstva, uspjeh u poslu te sigurnost u sebe.
Nemojte mi reći „moje je dijete takvo i ono ne priča puno“ jer radim u školi s različitim tipovima djece i znam da osnovne komunikacijske vještine može razviti baš svako dijete, čak i ono koje malo priča. Bitna je kvaliteta a ne kvantiteta.
Kritičko razmišljanje je također vještina kojom dopuštate djetetu da izrazi svoje mišljenje uz odlične argumente. Odgajate li dijete poslušnika i ne dopuštate djetetu da se izrazi, dijete nema ni priliku razvijati kritičko razmišljanje te će i kroz život ići tako, poslušno klimati na sve što mu se kaže. Postavljajte djetetu pitanja i potičite ga na razmišljanje te vodite rasprave s njime. Nije važno što se ne slažete. Bitnije je što znate prihvatiti tuđe mišljenje. Tako će dijete biti sigurnije u sebe izraziti svoje mišljenje i ostalim autoritetima na koje nailazi tijekom života.
Kao što vidite, petice neće donijeti djetetu ove neophodne vještine za život. Zato proširite svoj fokus i na druge vještine zbog kojih će vam dijete jednog dana biti zahvalno.
Na kraju krajeva, sjećate li se vi vaših ocjena iz osnovne i srednje škole?
Jeste li ikada ikome dali argument da vi to znate zato što ste imali 5 u školi iz tog predmeta?
Argumentirate li se sa svojim šefom da vi znate bolje zato što ste bili odličan učenik ili student godine?
Ili pak drugi gledaju vašu svakodnevnu snalažljivost, sposobnost brzog učenja, komunikacije, iznošenje vlastitog iskrenog stava te to koliko ste pouzdana osoba jer se držite svoje riječi?
Prema tome, pripremite dijete za život i na druge načine jer petice će mu možda osigurati upis u željenu školu ali će mu sve ostale vještine pomoći da uspije u životu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj