Lijepo je susresti obitelj s djecom ili više djece koja ima čitavu situaciju pod kontrolom. Djeca njih poslušaju i poštuju, roditelji ne viči i ne galame, svi se nekako zadovoljni, nemaš osjećaj da je nekome loše.
Ili pak sresti pubertetliju ili tinejdžera koji se neće stalno žaliti na odrasle – roditelje, baku i djeda ili učitelje misleći da mu žele loše ili čine loše.
Ili pak roditelja nekog pubertetlije ili tinejdžera koji se neće žaliti na pubertet ili odnose s roditeljima.
Kada ste posljednji put sreli nekog takvog?
Vjerujem da i sami zapadnete u situaciju s djecom oko zadaće, obaveza i dužnosti u kojoj vas ne doživljavaju ma koliko se trudili. S druge strane potrošili ste se od brige i obaveza da sve napravite da njima bude dobro no još uvijek se to ne cijeni dovoljno niti vam samoinicijativno ne priskaču u pomoć kada vam zatreba.
Imamo li vlastitu djecu pod kontrolom i ako ste ikada imali, koliko dugo je trajalo to zadovoljstvo?
Pošto već preko 20 godina radim s djecom, a posljednjih 5 godina i s roditeljima, postajem svjesna da nije poanta napraviti neku situaciju konstantnom, u smislu da stalno bude dobro svima, ili je učiniti mirnom da svi budu zadovoljni…na duže staze.
Svaki član obitelji u stvari trenira svoju fleksibilnost i postaje bolji upravo zbog tih nestabilnih situacija koje nisu predviđene da budu stalne i postojane.
Odnosi s drugim ljudima, interakcije i komunikacija nisu predviđeni da budu statični već dinamični. Kroz njih mi sebe brusimo i postajamo sve bolji čovjek..
Dijamant je u početku običan kamen koji na visokim temperaturama i uz puno obrade postaje dijamant. Baš kao i svaki akter naše priče. I roditelji i djeca pa čak i naša okolina postaju bolji ako u međusobnoj interakciji neprestano rješavaju različite izazove i uspijemo ih riješiti. Ljudi s kojima imate „protočne“ odnose ne uče vas ničem osima što je s njima ugodno. Tamo ni ne morate vježbati fleksibilnost već samo jeste. Imamo mi i takve odnose no vrlo ih je malo i to bude najčešće s dobrim prijateljima u našem krugu dok su odnosi s bliskim ljudima zamišljeni za „brušenje“.
Želim vam pomoći oko očekivanja.
Svaki roditelj koji ima očekivanja od djeteta da će ono biti u redu i „pod kontrolom“ roditelja, uskraćuje sebi kao roditelju mogućnost „rasta“ kroz taj odnos. Jednako tako je i u partnerskim odnosima.
Svugdje gdje sebi omogućuješ da tražiš rješenja, pustiš se biti fleksibilnim, prilagodiš se situaciji, tražiš nove mogućnosti ili prilagođavaš stare, posežeš za nečim izvan svojih okvira i dozvoliš da te odnos s djetetom blokira ili zatvara u sebe već ideš naprijed makar i malim koracima, tamo ima napretka u odnosu i kažemo da je takav odnos dobar odnos. U takvim odnosima nijednom akteru nije loše zato što roditelj dijete priprema za život a sebe prilagođava za život u svijetu koji iz dana u dan traži sve više fleksibilnosti.
Bez obzira koju dob djece imate, ako naiđete na problem i zid, ne vidite rješenje i nekako ne ide naprijed, važno je da pronađete nekog tko vidi rješenje vaše situacije izvan okvira u kojem ste zaglavili. Svi problemi kojima ne vidimo rješenje a izvan su naših okvira, nekome drugome mogu biti iskustvo i zna da rješenje postoji.
Važno je obratiti se takvoj osobi za pomoć.
Čak i situacije u kojima od sebe i djeteta očekujete puno ali praksa pokazuje da neće moći. Katkada dijete ima ograničene sposobnosti za školu. Roditelji koji puno rade s njime očekuju da će postizati visoke rezultate u školi. Međutim ako djetetu ne ide škola iz različitih razloga, tada je važno da sam roditelj potraži pomoć oko vlastitih očekivanja jer će to loše utjecati na njihov međusobni odnos.
Ili pak dijete uđe u pubertet i imate osjećaj da više ne razgovara s vama i kao da ga gubite. Najvažnije je da poradite na svojim očekivanjima da će ono uvijek i svagda biti uz vas zato što se sami tako zamislili. Zbog takvih i sličnih situacija radim s roditeljima. Važno ej da potražite nekog s drugom perspektivom i pogledom na čitavu situaciju kako biste sebi olakšali i izdržali odgoj jer nije gotovo sve dok se dijete ne zaposli, a možda ni tada.
Situacija u odnosima s drugim ljudima nikada neće biti „pod kontrolom“ a najmanje s vlastitom djecom.To je živi odnos i u toj interakciji će biti mnogih previranja. Važno je da naučimo djelovati da pronađemo rješenje te da potražimo podršku kada ne vidimo kuda dalje, i zbog sebe i zbog djece.
Ovaj mjesec počinje Škola za roditelje – Roditelj za 5. Kako se ona održava samo dva puta na godinu, moje tople preporuke jer nudi važne spoznaje za odgoj koje su mnogima pomogle pa vjerujem da će i vama.
Na linku imate datume i teme
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!