„Ribice mamina, daj da ti mama poravna haljinicu.
Zlateko, nemoj sam uzimati čašu da se ne poliješ i zaprljaš, mama će ti držati čašu dok piješ.
Čekaj da te obučem pa ćemo onda krenuti, daj ruku, drugu ruku.
Daj da ja riješim taj zadatak jer ti to tako sporo radiš!
Sad ću ja u školu k tom tvojem učitelju da vidim zašto imaš baš kod njega četvorke. Koji je njegov problem?
Moramo te zaposliti. Otići ću ja sutra pitati za tvoj posao, ti se samo naspavaj“…
Takve i slične izraze možete čuti sve češće u našem društvu, vidjeti na javnim mjestima a možda i osobno doživjeti na svojoj koži.
„Helikopter roditelj“ smatra da djetetu radi uslugu time što gotovo sve radi umjesto njega, što je korak ispred djeteta i što mu kontrolira život.
No, takav roditelj to samo misli.
Misle da sve to rade u najboljoj namjeri no i „put do pakla je popločen dobrim namjerama“.
Šteta koja nastaje od takvog načina odgajanja je pogubna za dijete.
Takva individua neće se moći snaći u samostalnom životu.
Bit će osuđen da ga se dobro oženi za neku osobu koja će nastaviti tamo gdje su roditelji stali ili drugi je scenarij da ostane ‘vječno’ živjeti s roditeljima kojima će ono biti životna misija.
Ako je od malih nogu netko sve radio umjesto njega, kako da to biće vjeruje u sebe, na osnovu čega da razvije samopouzdanje da može u nečemu uspijeti ako nikada nije ni imao priliku sebi i drugima dokazati da to može.
Što kad ga „stisnu“ životni problemi a roditelja neće biti u blizini?
Jeste li i vi zakoračili jednom nogom u ovakvu vrstu roditeljstva?
Pokušajte osvijestiti svoje ponašanje prema djetetu i što prije mijenjajte navike naročito ako graniče s ovakvom vrstom ponašanja.
Sve više prebacujte odgovornost na dijete, pustite ga da odradi nesavršeno ali samostalno.
Dajte mu priliku da se izvježba u nekoj aktivnosti, da uči na svojim pogreškama, da se nauči nositi s pogreškama i da sam nauči kako ih ispraviti.
Prilagodite svoje ponašanje dobi djeteta i polako otpuštajte svoju kontrolu nad njim.
Majka ptica gurne svojeg ptiča iz gnijezda i maleni tek tada poleti.
Kako god to okrutno zvučalo, ali tako se uči živjeti.
Neka vaše dijete zna da ste tu za njega, da ste njegova podrška, ali neka bude svjesno da mora samo zakoračiti, svojim nogama.
Nema ljepšeg nego gledati svoje dijete kako se snalazi u nepredvidim situacijama, kako samostalno uči ono što ga zanima, kako se samostalno izbori u školi za sve što mu treba, kako rado priskoči u pomoć nudeći svoje znanje za koje niste ni znali da ga ima jer internet osim igrica nudi i druge korisne alate.
Zar nije lijepo kad ti dijete kaže da ide sam potražiti posao, ako treba promijeniti posao, sam se snalazi i pronalazi nove i nove mogućnosti.
Zaradi i kupi auto svojim novcima. Razmišlja o budućnosti, štedi.
Nema većeg ponosa od toga da znate da ste učinili svoje dijete odgovornom i samostalnom individuom koja doprinosi društvu i koja s vremenom i godinama počinje brinuti o vama.
Kako vi starite, tako će se sve okrenuti. Krug zatvoriti.
Roditelji trebaju brinuti o djeci sve dok oni „ne stanu na svoje noge“, a kasnije treba biti obratno. Dijete treba pomagati i brinuti o roditeljima.
Sada kad imate malu djecu, razmišljajte više o svojim postupcima, djelujte pravilno i s poštovanjem jer jednog dana će ono što ih sada naučite biti njihovo ponašanje prema vama.
Stoga, kako god da vam se sada čini da je lakše odraditi umjesto djeteta, time mu poručujete da mu ne vjerujete. Ne činite to!
Vjerujte u njega svim srcem!
Pustite da nauči i dat će sve od sebe da opravda vaše povjerenje.