Biste li radije učili od nekog tko vas potiče, motivira i inspirira na učenje ili od nekog tko vas kritizira i podsjeća da ste neuspješni?
Odgovor se nameće.
No, što kada ste kao roditelj u poziciji onog koji podučava i dijete jednostavno ne shvaća i ne razumije iako ste mu nekoliko puta objasnili?
Što tada? Imate li pravo izgubiti živce nad nekim tko ne shvaća vaš način objašnjavanja?
Je li dobro u tom trenutku podsjetiti dijete na to kako je sa starijom braćom bilo lakše i jednostavnije? Zar ne mislite da time nimalo ne motivirate, već baš suprotno?
Kako zauzeti pravilan stav prije i tijekom pomaganja u učenju?
1. Prvo se sjetite sebe kada ste učili nešto u čemu još ni danas niste najbolji. Znači da postoje aktivnosti za koje vam treba više vremena i to je u redu. Neki polože vozački ispit iz prve, a neki tek osmi put. Praksa pokazuje da ti drugi nisu lošiji vozači nego im je trebalo duže.
Upravo s tim stavom počnite podučavati dijete.
Dajte mu dovoljno vremena da nauči. Potrebno je 21 put za redom ponavljati neku aktivnost da bi postali dobri u tome. A još više od toga da bismo bili uspješni.
U startu znajte da dijete neće od prve biti savršeno i da mu treba više ponavljanja te tako ne postavite ljestvicu previsoko. I vi biste voljeli da vama drugi daju više vremena za onu aktivnost koja vam baš ne ide. Tada nema pritiska i upravo zbog toga je napredak brži. Ako vas iznenadi i svati pun prije, imate razloga za pohvalu ali i za osobno zadovoljstvo.
2. Ne ispravljajte greške nego hvalite uspješnost i umješnost.
Greške neka dijete potraži samo sebi. Pitajte ga koji dio mu je najljepši, što misli da je najbolje uradio, što mu je bilo najlakše naučiti i kako je učio.
Tako će dijete imati fokus na onome što mu ide i preslikati na ono što ne ide. Bit će motiviraniji a i više će se truditi nego da ga kritizirate zbog onog što još nije naučio.
Ako vi prstom stalno ukazujete samo na greške, dijete se počinje osjećati nelagodno bojeći se da će pogriješiti i tada najviše i griješi.
Evo usporedbe da lakše shvatite.
Kada vam u vožnji netko stalno sugerira kako trebate voziti, kritizira vas i kontrolira svaku vašu pogrešnu radnju, broj pogrešnih radnji raste a vaša se nervoza povećava te tako još više griješite.
U suprotnom, ako ignorira greškice ili pohvali dobro tada se više trudite i pazite da suvozaču bude ugodno.
Isto je djetetu tijekom učenja.
Ne gunđajte na loše već potičite i ističite dobro.
3. Naučite dijete učiti ako primijetite da mu treba previše vremena za učenje. Uzmite u obzir da dijete ne zna načine kako da nauči brže te radi onako kako zna. Ako vi znate više i bolje, podučite ga i olakšajte.
4. Nekima treba tišina kada uče. Ako ste vi u istoj prostoriji i stalno nešto govorite, razgovarate s nekim na mobitel za vrijeme učenja ili je uključen televizor, radio ili bilo što drugo, tada će djetetova pažnja biti usmjerena na više aktivnosti umjesto na jednu. Pokušajte voditi računa da je učenje brže i efikasnije kada je pažnja usmjerena samo i jedimo na jednu aktivnost.
5. Dajte djetetu vremena koliko mu treba.
Ako mu treba vremena da nauči, neka. Ako treba više ponavljanja, neka. Ako treba tišinu, neka. Omogućite sve što treba i nikako pred prijateljima ne kritizirajte te dječje postupke.
To je potpuno demotivirajuće. „Sto godina mu treba da nauči“, „Uči sporije od braće“, „Škola mu ne ide“ i druge slične potpuno nemotivirajuće komentare u potpunosti izbacite iz života.
6. Vaše dijete je vaše i na vama je da pronađete načine kako da mu pomognete, kako da ga potaknete i motivirate na učenje. Ako ne možete sami, potražite stručnu pomoć.
Svako dijete može naučiti, možda ne za peticu, ali za dvojku svakako. Poštujte individualnost svojeg djeteta i dozvolite mu da u nečemu bude uspješniji a u nečemu manje uspješan, a vi ga svejedno volite i prihvatite takvim kakav on jest.
Najviše što možete za dijete u činiti je da ste tu kad god vas dijete treba i da zajedno potražite načine do rješenja.
Tada on u vama vidi utočište. A to i jest vaša uloga roditelja.
Budite djetetu anđeo čuvar koji radi u njegovu korist a ne štetu.