KAKO DA ŽENA SEBI VRATI SEBE?

Imate li vi katkada dojam da današnje žene rade previše?

Većina ima neki svoj posao, uz posao obavlja sve oko kućanskih poslova, bavi se djecom, ima neki svoj hobby i nekolicinu prijateljica s kojima održava druženja.

Kada bismo jednom muškarcu dali da radi samo 24 sata ono što radi jedna prosječna žena, vjerojatno bi pao mrtav umoran već na pola dana, a kamoli nakon tjedan ili mjesec.

Žene nisu svjesne da žive život koji je preopterećen poslovima i aktivnostima. Imaju dojam da ne mogu ništa otpustiti, ali uvijek mogu nešto dodati. Sve do trenutka kada obole ili kada ih život zaustavi te su prisiljene zaustaviti i sebe i sve poslove. Tada većina njih kaže: Trebala sam drugačije!

Što je to što treba drugačije?

Nije floskula da su žene krhka bića koja treba čuvati, paziti i maziti. Možda je to nekada i bilo tako no današnja žena trenira sebe da bude „jaka kao konj“. Zapravo su žene vrlo emocionalne i trebale bi češće uzimati vrijeme za sebe. Svakodnevno bi trebale odmarati i činiti poslove koji ih ispunjavaju. Češće bi se trebale smijati, svakodnevno pričati što im je na duši i nikako ne skrivati kako se osjećaju.

Muškarac bi trebao više pažnje posvećivati svojoj ženi, češće joj govoriti i pokazivati ljubav i biti joj podrška. Takvo ponašanje muškarca ispunjava ženu. U takvim uvjetima bi žena i dalje ostala krhko i nježno biće.

U suprotnom, žena sebe trenira da je jaka i moćna i polako se pretvara u muškarca.

Takva muška i snažna žena ne odgovara ni muškarcu, niti drugim ženama a niti svijetu općenito. Svijet gubi tu finu nježnu stranu koju žena u svojoj suštini posjeduje.

S druge strane, jake žene nabijaju komplekse ostalim stvarnim ženama da su preslabe i da trebaju očvrsnuti. Ove padaju u depresiju ili se osjećaju loše jer ne stižu sve ono što druge stižu.

Poanta je da ni ne trebate sve stići. Ni jedan jedini muškarac na planeti ne bi mogao danima i tjednima funkcionirati tempom koji si je nametnula suvremena žena misleći da „ona mora sve!“.

Ne mora sve!

Nije uopće u tome poanta. To je iskorištavanje žene. Čak i ako nemate dojam da vas drugi iskorištavaju, iskorištavate svoje žensko tijelo sami sebi time što ga opterećujete. Žensko tijelo ni ne može podnijeti taj teret te se troši i s vremenom je u manjku energije i nastaje bolest.

Postoji zakon primanja i davanja koji pomaže ženi da osvijesti je li previše u modusu primanja ili pak je previše u modusu davanja.

Praksa pokazuje da se većina žena daje do iznemoglosti i daje više nego li uopće ima što dati.

Prava priroda žene je da vježba primanje a nekako od samog početka ženu uče da se daje i da nije pristojno uzimati za sebe. Zato većina žena ima problem s primanjem.

Daš joj kompliment a ona se počinje ispričavati da je to staro ili da je samo oprala kosu umjesto da primi komplement u srce i bude zahvalna na njemu.

Kada ženi ponudiš pomoć, većina žena će vam odbrusiti da može sama vrijeđajući se time da ju se omalovažava time da ona to ne može. To je djelovanje po muškom principu i dokaz da se većina žena trudi postati poput muškaraca. Tako je nestala ona nježna i krhka žena koja jauče kada je boli, koja traži pomoć i podršku, koja često plače, kuka i jadikuje. Sve to je u današnje vrijeme postala sramota.

Dobili smo čvrstu ženu koja šuti i ne žali se jer je jaka, koja neće pokazati da je boli kada je boli, koja će i dalje raditi iako je mrtva umorna ali neće to pokazati, koja će raditi 2-3 posla da dokaže da ona to može.

Postalo je važnije da postaneš jaka žena koja zna sve, razumije se u sve i može vuči kosilicu do iznemoglosti dok njen muškarac odmara gledajući nove vijesti ili film.

Žene su počele štedjeti muškarce umjesto obrnuto. Još se i osjećaju krivom zato što nisu stigle još i više odraditi.