Nema roditelja koji ne bi volio da mu dijete sudjeluje u kućanskim poslovima, da pomaže i radi samo od sebe bez da mu se mora reći.
Kako s dogodi da većinu djece ipak trebamo tjerati da to rade jer kao da nisu motivirana?
Oko druge godine, dijete pokazuje autonomiju i želi samostalno isprobavati učiti i stjecati iskustvo. Zato neka djeca od malih nogu žele biti uključena u kućanske poslove, ali neki roditelji misle da su premala i ne dozvole im to.
Nemojte to raditi!
Uključite ih ako oni traže jer su to počeci njihovog samoostvarenja kojima sebi i vama dokazuju da vrijede i da mogu sami. Iako je u početku nespretno, podučite ih da budu vaši mali pomoćnici i vrlo brzo će svladati osnove.
Roditelji koji si uzmu vremena za poduku i strpljivo podučavaju dijete, pomažu djetetu da se ono osjeti vrijednim te će tako dijete stjecati potpuno drugačije iskustvo za razliku od toga ako mu govorite da je premalo, da ono to ne može, da ćete vi to sami ili slične izgovore.
Ako pak vaše dijete ne pokazuje interes za nikakve aktivnosti, motivirajte ga i uključujte kada je što mlađe i otpori još uvijek nisu jaki.
Možete ga uključivati kao pomoćnika koji će s vama raditi, tu i tamo pomoći. Kada idete usisavati da mu dajete dio koji može samostalno usisati. Ono što je ključno u tom trenutku je da nikako ne kritizirate. Imajte na umu da je djetetu to učenje nove aktivnosti i sigurno neće od prve ili druge usisavati kao vi koji ste usisali mnoge kvadrate. Dajte djetetu priliku da nauči i vremena koliko god mu treba da svlada aktivnost. Pohvalite pokušaje i na kraju dodajte komentar kako može bolje drugi put s konkretnom uputom za bolje i uspješnije.
Ako je dijete starije, pri tome mislim na dijete koje razumije pravila i dužnosti doma, tada najprije sjednite s njim i popričajte o dužnostima koje ono mora imati u domu gdje živi. Svatko doprinosi na neki način, pa i dijete. Predložite poslove koje očekujete da bi ono moglo raditi i pustite na volju da bira što će. Nakon toga uvedite pravila kada i koliko često očekujete da dijete treba to raditi tako da ga ne morate svaki put podsjećati. Zatim mu predajte „palicu“ odgovornosti za ono što je dogovor.
Kako se radi o djetetu koje još uvijek nema razvijen osjećaj odgovornosti i „ne vidi“ prljavštinu ni prašinu kao što to mama zumira, dobro je da se dogovorite da ćete u početku asistirati i upućivati dok samostalno ne svlada. Možda ćete i podsjećati pošto dijete ima druge životne prioritete a kućanski poslovi nisu na toj listi. Zato bi bilo dobro da se dogovorite da ćete ga podsjećati na obavljanje ukazujući mu zašto je potrebno obaviti sve dok ono to samo ne nauči, svlada i počinje uviđati kada to treba odraditi.
Recimo, za usisavanje dogovorite svaki drugi dan a prema potrebi će trebati i svaki. Za brisanje prašine jednom tjedno a prema potrebi i češće. Za pražnjenje perilice kada ona završi s pranjem. Za pranje umivaonika u kupaonici, svaki dan. I tako redom, ovisno što ste dogovorili da će dijete raditi. Sve ovisno o dobi djeteta.
Roditelj se u toj situaciji ne bi trebao ponašati kao šef na poslu nego u početku kao motivator i učitelj koji motivira i podučava dijete kako ono treba raditi. U početku čak više puta pomažite i radite zajedno sve dok ne shvatite da je dijete naučilo a vi zadovoljni kako je naučilo.
Tada budite ponosni i ne zaboravite to tu i tamo istaknuti pred prijateljima, bakama i rođacima. Podrazumijevanje nije dobro za nikoga. Budite zahvalni što je vaše dijete to svladalo. Zahvalnost i pohvalu svi vole i vjerojatno će dijete s radošću preuzeti i neke druge poslove ako imate takav stav.
Još jedna bitna stavka koju imajte na umu. Za svladavanje neke aktivnosti je potrebno minimalno dvadesetak ponavljanja u nizu. Stoga, kada dijete toliko puta ponovi posao u nizu i svaki put ste zadovoljni učinjenim, tek tada je naučilo. Ne očekujte da će naučiti već nakon prvih nekoliko puta. Svima nama treba vremena za svladavanje poslova pa tako i djetetu. Stoga ne forsirajte. Imajte strpljenja za proces učenja.
Još jedna vrlo važna stavka. Ako dijete s vremenom pronađe neki svoj način odrađivanja poslova, a vi ga tome niste naučili, nemojte ga kuditi i ljutiti se nego pokušajte saznati zašto ono misli da je njegov način bolji. Iznenadit će vas dječja kreativnost i možda ćete čak i sami nešto naučiti od djeteta. Vaš način nije jedini i najbolji. Postoje i drugi načini. Kreativna djeca će ih otkrivati. Na vama je da ne kudite nego da potičete kreativnost i radujete se što uopće imate takvo dijete. Većina djece će odraditi onako kako je roditelj pokazao a samo rijetka kreativna djeca će izmišljati nove načine. Cijenite tu osobinu djeteta.
Nema djeteta koje se rodilo a da zna baš sve. Zato ste tu vi roditelji koji ga trebate podučiti onome što vam se čini da dijete još ne zna ili nema. Uzmite vremena, strpljenja i pokažite volju i želju da naučite dijete jer će mu sva ta znanja poprilično koristiti kroz život. Ne očekujte da se rodilo sa svim tim znanjima. Podučite ga vi. To se od vas očekuje. Jednog dana će vam dijete biti zahvalno, a sigurna sam i buduća snaha ili zet, također.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.