Znate onu dječju pjesmicu „E, baš hoću“, Jadranke Čunčić-Bandov?
Nemoj u vodu.
Nemoj u blato.
Nemoj to dirati
mamino zlato.
Nemoj vikati.
Nemoj skakati.
Nemoj trčati.
Nemoj plakati.
Tog mi je nemoj
već puna glava.
Ne da mi mira
ni dok se spava.
Vjerujte ne znam
više što ću,
pa stalno govorim:
E BAŠ HOĆU.
Što bi dijete učinilo kada biste bu rekli ove upute? Što biste čak i vi odrasli učinili?
Vjerojatno biste namjerno u vodu, u blato, dirali što se ne smije, pa zatim baš namjerno vikali, skakali, trčali, plakali i tako redom.
Sve suprotno!
Kada vi djetetu govorite da nešto ne smije, ne može, ne treba ili mu naređujete koristeći termine ne ili nemoj, tada imate osjećaj kao da radi baš suprotno. Više vi spominjete da nešto NE smije, to ono više ide raditi baš to.
Nakon ovog teksta bit će vam puno jasnije zašto ne funkcionira NE u dječjoj glavici a ni u glavama odraslih.
Dakle, ljudski mozak jednostavno ne registrira NE. Mimo istraživanja koja su radili na tu temu, možete i sami napraviti test.
Pokušajte u ovom trenutku NE misliti na zeleni auto. Nemojte misliti na zeleni auto! Ne zeleni! Ne auto! Ne smijete misliti na zeleni auto!
Na što mislite u ovom trenutku?
Pretpostavljam da na zeleni auto iako sam vam izričito zabranila da mislite na to.
Sjećate se reklame „Nemoj misliti na torticu“? Na što ste mislili? Na torticu, je l’ da? Mislite da je to slučajno? Znaju stručnjaci marketinga kako da zavaraju vaš mozak.
Za usporedbu, ljudski mozak vam je poput Googla. U Google tražilicu ukucajte neki pojam i ispred pojma napišite negaciju, na primjer NE lopta, NE auto ili NE crveno, tražilica će vam izbaciti baš ono što ste napisali ignorirajući NE u potpunosti, kao da ni ne postoji. Stavite da vam izbaci slike i opet ćete dobiti traženo s ignoriranjem NE. Pokušajte!
Naš mozak funkcionira poput Googla koji ne doživljava i ne registrira NE, već naprotiv, ono što je uz tu riječ napisano shvaća kao uputu.
Dalje…
Istraživanja potvrđuju da mozak bolje prima pozitivne afirmacije te brže reagira na njih. Kako one dižu samopouzdanje i vjeru u sebe, osoba puno lakše radi ono što joj je rečeno na pozitivan način.
Sva ova znanja možemo koristiti u odgoju djece. Dapače, vrlo nam je korisno sve ovo znati kako bi upute koje dajemo djeci bile što bolje i kvalitetnije a vama i djeci lakši suživot.
Bilo bi dobro da dan-dva stavite fokus na svoje riječi koje izgovarate djeci, na način davanja uputa i na najčešće termine kojima im se obraćate. Možete i njih pitati, što su primijetili, možda neku poštapalicu koju koristite u obraćanju njima. Ili pak jednostavno zapisujete (vucite crtice) dan po dan koliko puta na dan spomenete NE ili neku drugu negaciju ili naredbu.
To će vam staviti fokus na vas i vaše riječi te vam osvijestiti dio obrazaca koje koristite u odgoju.
Nakon što osvijestite uporabu vaših termina, pokušajte ih napisati na papir i preformulirati u pozitivne.
Pokušajte osvijestiti jesu li upute koje dajete djeci pozitivno ili negativno afirmirane.
Kažete li „Nemoj gore, past ćeš!“ ili „Budi pažljiv kad se penješ!“? Primjećujete li razliku?
Ako želite da vaše dijete bolje reagira na upute vi biste trebali naučiti davati upute koje u sebi ne sadrže NE i koje su pozitivno afirmirane. I još uz sve to dajte djetetu kratko ili dulje objašnjenje zašto je nešto dobro za njega.
Zamislite sebe kako vam netko daje upute na nekom novom radnom mjestu. Dobijete osobu koja je za vas zadužena i treba vas uputiti u organizaciju firme. Na kakvu biste vi osobu bolje reagirali? Na onu koja vas kritizira kada nešto napravite, na onu koja vam govori što sve ne smijete raditi u firmi, na onu koja vam daje jednu uputu, bez objašnjenja i očekuje da vi odmah uspješno odradite. Ako ne odradite, ljuti se na vas i kritizira vas. Kako biste se osjećali?
Ili bi vam bolje prijala osoba koja vam strpljivo objašnjava i ponavlja što sve trebate, kako i zašto to trebate, nije joj teško objasniti nekoliko puta sve dok ne shvatite. Pri tome vas potiče i motivira da uspijete, a ne kritizira vaše neuspjehe jer ipak ste u procesu učenja.
I vaše dijete je u procesu učenja.
I vaše dijete treba strpljivog roditelja, punog razumijevanja jer ono tek uči živjeti i uči o životu.
I vaše dijete treba nekog tko će ga poticajno i motivirajuće upućivati kako što treba.
I vaše dijete bi voljelo da ima roditelja koji mu daje objašnjena uz upute da mu bude jasno zašto nešto mora.
I vaše dijete bi voljelo nekog tko ne naređuje već daje uputu kako treba.
Stoga, zamijenite negativne upute pozitivnim objašnjenjima. Nastojite strpljivo objašnjavati koliko god je potrebno da bi dijete razumjelo. Pokušajte umjesto NE i NEMOJ koristiti „Bilo bi lijepo kada bi ovo probao uraditi ovako ili onako“. Umjesto „Ne skači da ne padneš!“ recite „Skači više, bolje, jače, pažljivije!“. „Umjesto skakanja možemo se igrati Lego kockama.“
Govorite djetetu ono što želite da uradi a ne što NE želite da uradi.
Potrebno je puno samokontrole, svjesnog razmišljanja i vježbe kako biste uspjeli. No, vjerujte mi da se isplati jer kada jednom svladate, rezultati su puno bolji.
Djeca znaju što trebaju a vi trošite puno manje energije u odgoj.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.