Mislim da će mnogi od nas dijeliti život na vrijeme prije korone i vrijeme poslije korone. Korona je nekima donijela uznemirenje a nekima mir i sebe. Ja sam ova druga.
Na programu za žene učim moje polaznice kako je svatko od nas ono što pokazujemo kada nas stisnu neprilike. Baš kao pod pritiskom naranče, iz naranče izlazi narančin sok. Ne limunov i ne od kruške nego od naranče, tako i iz nas izlazi pod pritiskom sve ono što nosimo u sebi.
Što to svatko nosi u sebi?
Uglavnom pojma nemamo ili nismo niti malkice svjesni što je i razumljivo.
Naša podsvijest čini veći dio nas i na svjesnom nivou raspolažemo s vrlo malo informacija te zato i ne znamo što je sve skriveno u nama. Poput sante leda koja na površini pokazuje svoj manji dio a ispod površine vode čitavu gromadu. No, mi ne vidimo što je ispod površine vode i zato su nam potrebne kroz život raznorazne situacije koje nam pokažu istinu.
Zato imamo interakciju s drugim ljudima kako bismo kroz druge uvidjeli što je u nama. Na što se nerviram, što mi ide na živce u tuđim ponašanjima ili što me uzrujava a drugi imaju. Sve to na što pokazujem s prstom na druge, u stvari mi sami imamo puta tri uvećano no duboko spremljeno ispod površine pa ne vidimo.
Zato su nam potrebne situacije poput korone koje nam donesu novi pogled na sebe. U takvim i sličnim situacijama gdje nastupa iznenadna i veća promjena za nas, mi smo pod pritiskom i iz nas izlazi neočekivano. Izlazi baš ono što je ispod površine, što nismo ni slutili da imamo. Možda je to dobro, a možda i nije. Mnogi se uplaše. Naročito oni koji ne rade na sebi.
Ja sam osoba koja od svoje 15-te godine radi na sebi. Izlažem sebe različitim situacijama kako bih bila spremna za ovakve situacije poput korone. Takve situacije meni su u stvari test mojeg napretka. Testiram sebe da vidim jesam li naučila ono što nisam u prošlim situacijama i koliko sam daleko stigla i došla.
Ovaj put sam neopisivo mirna i presretna zato što sam opet spoznala o sebi gdje sam. Mislila sam da dovoljno volim sebe, a u doba korone kada je svijet stao i nisam mogla više ni u školu na posao a ni raditi svoje edukacije roditelja (a imala sam ih zakazanih barem 10-ak), shvatila sam da sam dobila vrijeme za sebe koje sam već neko vrijeme priželjkivala.
Trebalo mi je tjedan-dva da se priberem i uhvatim novu rutinu, da svladam i naučim nove programe za rad s učenicima a da njima odgovaraju. Pošto ih poznajem jer smo zajedno već 3 godine, nije mi bilo teško pogoditi što će većini odgovarati. Ostala je samo manjina s kojima moram drugačije no i to mi puno znači jer sam dobila priliku upoznati roditelje svojih učenika pošto više komuniciram s njima i potvrditi si opet da „Ne pada jabuka daleko od stabla“ ili ne može dijete biti drugačije od vlastitih roditelja.
Moja rutina je uključivala i svakodnevno tjelesno vježbanje zato što dosta vremena provodim pred računalom i tijelo mi ne dopušta toliko mirovanja. Zato sam počela koristiti raznorazne treninge na YouTube ili divnih trenera koji su široke ruke počeli držati treninge online.
Čitava situacija me potakla da više podržim roditelje pošto su oni u nezavidnoj situaciji gdje su se preko noći našli u ulozi učitelja i učiteljica iako većina njih ni u snu nije slutila da će ikada to morati. Vjerujem da je većina roditelja shvatila da nije baš lako i jednostavno objasniti djetetu neke sadržaje, a ipak imate samo jedno ili dvoje djece dok ih je u razredu preko 20.
Za podršku roditelja otvorila sam grupu za roditelje na Facebooku gdje imate gotovo svaki drugi dan live javljanja na neku od roditeljskih tema ili pak o ženama i majkama.
Grupa se zove Savjetnica za roditelje – Anita V.
Kako mi je to palo na pamet?
Ja obožavam ovo što radim i kada je sve stalo, pomislila sam kako ne mogu živjeti a da svijetu ne pričam ono što znam, pa ako ne mogu na edukacije uživo, onda ću barem ovako virtualno. Bitno da dajem svijetu ono što znam i u čemu uživam a drugima je korisno.
Zbog interesa roditelja za moje edukacije, počela sam raditi i online edukacije. Iako sam već duže bila u otporu od toga, sada mi se sve više sviđa a koliko primjećujem i roditeljima s mlađom djecom je lakše jer se od sada bolje organiziraju i iz svojeg doma odslušaju edukaciju dok se dijete igra pored njih. To uživo nije bilo moguće izvesti.
Uglavnom, meni je korona donijela mirniji i kreativniji život. Stignem obaviti sve obaveze za školu, stignem učiti nove programe i educirati se, ritam života mi je mirniji, stignem više vremena povesti s obitelji a i pobrinuti se za svoje tijelo koje iz godine u godinu pokazuje da trebam „stati na loptu“ i brinuti se o sebi.
Radim neke ostvari koje sam duže vrijeme odgađala. Imam više vremena za sebe i tako osluškujem što mi se jede i kreativnija sam u kuhinji.
Nevjerojatno je koliko je istina da svaka žena probudi svoju kreativnost kada ima više vremena za sebe i posloži svoj raspored prema sebi i svojim potrebama. I inače sam tako živjela i mislila sam da je nemoguće još više to ispoštovati, no zahvalna sam koroni jer mi je pokazala tamo gdje nisam gledala.
Život je nepredvidiv, no uvijek nam svaka okolnost može donijeti nešto dobro ili pak loše. Ovisno na koju stranu ćemo gledati i čime ćemo se okupirati.
Ja sam sebi postavila misiju života da učim od života i da maksimalno iskoristim događaje iz svojeg života, ma kakvi oni bili – pozitivni ili negativni i da iz svakog izvučem maksimum.
Uspjela sam to i iz ove situacije. Ponosna sam na sebe.
Uvijek imamo izbor – gledati sunčanu stranu ulice ili hladovinu i tamniju stranu ulice. I jedna i druga su dio ulice i u balansu ćemo koristiti obje i biti zahvalni. U ljutnji i krivnji ćemo koristiti samo hladovinu i kriviti sve na drugoj strani kako su bahati i ne vide da situacija nije dobro. U miru, radosti, sreći i ljubavi ćemo hodati sunčanom stranom ulice. No, i tu možemo preuzeti odgovornost da povremeno odemo malkice u hlad a katkada ostanemo na suncu ili pak možemo kriviti one na drugoj strani kako su oni krivi što je nama vruće.
Preuzmemo li odgovornost za svoj život, težimo li k balansu, živimo li zahvalnost svaki dan i nastojimo ostati i sadašnjem trenutku, bit će onako kako je najbolje za nas i iz svake situacije ćemo naučiti ono što je najbolje po nas ili pak strpljivo tolerirati da prođe.
Ovo ne ide preko noći. Ovo je taj čuveni rad na sebi koji se prakticira svakodnevno i godinama, i u miru i u nemiru, i u dobrim trenucima života i u nemirnim trenucima života…čekajući novi test da vidim hoću li položiti i spoznaje na čemu još trebam poraditi.
To je život! Moj život! Zahvalna sam i sebi i životu na svakom daru koji mi uđe u život i na svakoj prilici da budem svjesna onoga što mi se događa.
Trudim se i vama prenijeti ono što znam. Tome služe moje edukacije.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!