Kada vidimo dobro odgojeno dijete pomislimo da su roditelji odradili odličan posao. Ako pak naiđemo na loše odgojeno dijete, pomislimo gdje su roditelji pogriješili. Samo rijetki će zasluge pripisati djetetu. Većina će se ipak osvrnuti na roditelje.
Kako to da su neki roditelji uspješniji u odgoju od nekih drugih?
Dobro odgojeno dijete prepoznate po izražavanju, ophođenju prema drugima, empatiji i kulturi ponašanja. Kada ste duže s njim primijetit ćete da je odgovorno, dosljedno, ali i zahvalno.
Za razliku od loše odgojenog djeteta kojem nedostaje empatije, koje stavlja sebe u centar i misli da se svijet vrti oko njega. Radi to na grub ili suptilan način. Nerijetko je tajnovito ili laže. Ne preuzima odgovornost već traži krivca za ono što mu se dogodilo.
Ako imate priliku sresti njihove roditelje, po njihovim postupcima će vam biti jasnije zbog čega su djeca takva. Nerijetko se radi o nedosljednim roditeljima koji često mijenjaju raspoloženja, drže emocionalnu distancu, kritiziraju i omalovažavaju druge i dosljednost im je varijabilna te ovisi o raspoloženju. Najčešće prenose na dijete tu svoju energiju te je dijete preko zrcalnih neurona preslika njegovih osobina.
Ima osoba koje tvrde da je dobro dijete rezultat sreće, no nemamo istraživanja koja bi potvrdila tu njihovu tvrdnju. Ali imamo svih drugih istraživanja koja nam dokazuju što je sve potrebno da bismo uspješno odgojili dobro dijete.
Evo nekoliko faktora koji utječu na (ne)uspješnost odgoja djeteta:
- Osobine roditelja
Postoje karakterno dobro ljudi. Kad si u njihovoj blizini, prirodno si bolji. Oni svojim svakodnevnim djelovanjem utječu na svoju djecu. Znamo da su djela moćnija od riječi. Oni su strpljivi, fleksibilni i imaju pozitivnu sliku o sebi. Poštuju sebe i dijete. Odličan su model za kopiranje. Odgovorni su i imaju razvijene radne navike.
Takvi roditelji će svojim djelovanjem i osobnim primjerom utjecati na dijete.
- Socijalizacija i društvene vještine
Bez obzira je li dijete introvert ili ekstrovert socijalizacija djeteta je vrlo važna. Što dijete više izlažete komunikaciji i druženju s drugima, ono usvaja određene društvene norme i postaju mu svakodnevica. Čovjek je društveno biće i ipak mu je važno da je dio društva. Zato je važno da od malih nogu inzistirate na „živoj riječi“ s djetetom kako bi stjecalo komunikacijske vještine i ne bi se plašilo društva. Takva djeca su snalažljiva, pristojna i uvijek pronađu način da se integriraju u društvu.
- Moć malih zadataka
Djeca koja od malih nogu uče doprinositi obitelji svojim malim zadacima, uče odgovornost od ranije dobi. Time razvijaju osjećaj zajedništva u obitelji te imaju dojam da doprinose te da su dio zajednice. Ako dijete samo čeka da ga se posluži ili da se za njime posprema tada neće razvijati radne navike ili pak će podrazumijevati da će uvijek tako biti i da ono ne mora doprinositi. Taj osjećaj da je oslobođen obaveza prenijet će i na odraslu dob i podrazumijevati da drugi trebaju činiti za njega. Pa čak i učiti umjesto njega.
- Pretjerani zaštitnički stav roditelja
Roditelji koji su bili strogo odgajani, imaju poriv da svojem djetetu dopuste što više jer je njima bilo teško. No, to je odgoj djeteta iz vlastite rane ili traume.
Praksa je pokazala da su takva djeca vrlo nesigurna i ne razviju samopouzdanje i sigurnost u sebe.
Ne mogu roditelji živjeti svoj život kroz dijete. Dijete treba vlastito iskustvo koje mu takvi roditelji ne dopuštaju jer ga žele zaštititi.
- Stil odgoja
Nastavno na prethodnu točku, važan je i stil odgajanja djeteta. Prestrogi roditelji ili pak prepopustljivi roditelji su dvije krajnosti koje se neće dobro odraziti na odgoj djeteta. Najteže je postići balans i odgajati tako da se emocionalno povežete s djetetom a istovremeno znate postaviti dosljedne granice.
Dakle, kada sretnete dobro odgojeno dijete nemojte pomisliti na to da su roditelji sretnici jer sreća u odgoju nije slučajnost već rezultat truda, vremena, emotivnog povezivanja, postojanog okruženja koje roditelji pružaju djetetu, dosljednosti i godina i godina rada na kvaliteti odnosa bez obzira na razvojne faze djeteta.
Nema tu slučajnosti ni sreće već postojan i uporan rad s puno ljubavi. Kao i u svemu ostalome u što se dajemo postojano i s ljubavlju, tako je i s odgojem.
Zato je za roditelje važno da se potrude i iscijele svoje mane i nedostatke jer time i oni rastu uz svoje dijete te postaju bolji roditelji zbog sebe i djeteta.
Neki će pomisliti kako dijete ne zahtijeva puno vremena, ali prava istina je da svakako zahtjeva jer ako uložite u odgoj djeteta svoje vrijeme i trud, dobit ćete divnu verziju djeteta. Ako pak ne ulažete vrijeme i ljubav u odgoj djeteta svejedno će vam saniranje raznoraznih problema koje će dijete stvarati oduzimati i vrijeme ali i živce.
Tko neće milom, morat će silom.
Zato se potrudite oko odgoja djeteta na povezujući način kako biste izbjegli neugodnosti koje oduzimaju životnu snagu i troše nam živce, vrijeme i naš život.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj