Razmišljate li o tome da vas vaša djeca gledaju kako tretirate svoje roditelje?
Promatraju i uče kako će oni tretirati vas.
Koliko često ih posjećujete? Kako razgovarate s njima? Što im govorite i kojim tonom im se obraćate? Želite li im se javiti na telefon kada zovu? Što komentirate u tom trenu? Kako im pokazujete da vam je stalo ili možda nije? Kako izjavljujete ljubav i pokazujete li ju uopće? Jesu li vam oni uzor ili ne? Kakvu komunikaciju imate? Upotrebljavate li više svađalački ton glasa ili lijepo smireno međusobno razgovarate?
Sve to radimo nesvjesno, ne razmišljajući da dijete gleda kakav tretman pružate roditeljima te uči kako će se ponašati prema vama. Možda se već i ponaša prema vama kao i vi prema svojim roditeljima samo što niste primjećivali. Obratite pozornost ima li sličnosti u tome. Možda čak ni samo dijete nije svjesno da kopira postupke.
Porazgovarajte s djetetom i pitajte kako doživljava vaš odnos s roditeljima, kako vidi i što je uočilo. Sigurna sam da će vam odgovor biti zanimljiv jer djeca vide ono čega mi nismo svjesni. Stignete za života poraditi na tom odnosu.
Ako pak odnosa nema, svejedno možete s djetetom popričati o tome što se to dogodilo da više nema odnosa. Ako vam roditelji više nisu živi, svejedno možete popričati o tome kakav ste odnos imali i povremeno pričati o svojim roditeljima djetetu kako bi i samo doživjelo kakav ste odnos imali.
Neki to uopće ne rade i kao da stave svoje roditelje na ignore, bez obzira jesu li živi ili mrtvi, te time šalju djetetu poruku da je to pozicija koja je prihvatljiva. To je isto vrsta odnosa koju će dijete koristiti u odnosima s drugima. Nadam se ne i s vama. Zato je bolje da porazgovarate o tome.
Nastojite uključiti dijete u posjete vašim roditeljima. Stvorite neki kontinuitet. Podučite dijete poštovanju koje baka i djed očekuju od njega. Objasnite da su oni iz tog vremena kada je poštovanje imalo važnost. To je nešto što dijete može naučiti od njih pošto u novije vrijeme poštovanje gubi na vrijednosti.
Imate li običaj organizirati obiteljska druženja?
Ako da, vjerujem da vaše dijete redovito bude dio toga, a ako ne, tada se pobrinite da na neki drugi način dijete shvati koliko je važno držati obitelj na okupu. Barem redovitim posjetima, povremenim pozivima ili obavljanjem nekih poslova za baku i djeda.
Možda vam se čini da sve to nije bitno, no jeste. Kako će dijete odrastati, tako će mu ostajati neke od tih navika i obaveza koje ima prema obitelji. Ako još postoji i izgrađeni odnos, onda je to lijepo i više nije toliko dužnost i obaveza koliko briga iz ljubavi.
Sve ovo biste vi kao roditelji trebali potencirati. Vi ste spona između svoje djece i vaših roditelja. Kao u lancu, važna karika. Ako je vaša karika puknuta, ta spona će slabjeti s vremenom, no ako se trudite lanac držati čvrstim, tada će vas dijete promatrati i nastaviti niz. Sve ovisi o tome kako vi djelujete, kako se ponašate, što govorite i koje mišljenje imate o tome. Ako vam nije važno, neće biti važno ni vašem djetetu. Ako vam ej to u redu, onda neka tako bude. Ako vam nije u redu, poduzmite nešto u tom smjeru.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!