Neki dan sam imala priliku biti u društvu trinaestogodišnjaka i razgovarati s njima o džeparcu. Od dvadesetak djece samo ih je troje dobivalo džeparac a ostali ne. Na moje pitanje kako žive bez džeparca rekli su da im roditelji svaki put daju novce za sve što im je potrebno.
Dragi roditelji, želim vam osvijestiti čemu služi džeparac i kako kroz određenu svotu novca možete više uštedjeti a uz sve to polako učiti dijete da gospodari novcem.
Financijska pismenost je važan dio odrastanja djeteta. Zapravo, vrlo ključan dio jer svi do jednog će odrasti i svi do jednog će trebati znati gospodariti novcem. Smatram da se tim djelom roditeljstva treba također pozabaviti i lijepo je kada tome podučite dijete kako bi jednog dana moglo živjeti bezbrižno i sigurno.
Ako dijete nema džeparac, ne mora razmišljati o tome da podijeli taj novac tijekom tjedan ili mjesec dana. Svaki put ovisi o vama i jedina briga je kako vas nagovoriti na željeno.
Uvođenjem džeparca djetetu na tjednoj ili mjesečnoj razini, dijete će morati naučiti rasporediti te novce da bude za sve što mu treba plus da još uštedi za neke bonus stvarčice.
Sad će možda neki reći ali mojem djetetu ništa ne treba jer sve ima. Ili da će ih džeparac dovesti u napast da sebi kupuju zabranjene supstance. To ej istina da postoji ta opasnost, no dijete koje nema džeparac također može to sebi pribaviti tako da vam laže da treba za nešto drugo. Neće baš svako dijete koristiti nedopuštene supstance. Neke ipak to ne privlači.
Komunicirajte s djetetom koje potrebe i željice ima u tjednu i počnite s tjednom razinom. Neka to bude manji iznos i na kraju tjedna analizirajte što je kupilo i koliko je ostalo te za što će štedjeti ono što je ostalo. Ponekad je to markirana odjeća koju im vi ne želite kupiti jer postoji i nemarkirana za prihvatljiviju cijenu. Ponekad su to neke šminke ili pak igrice koje si trebaju uplatiti. Reći ćete da ćete im vi to dati. I to je u redu. No, kada će dijete imati priliku naučiti gospodariti novcem, raditi na tome da mu ostane za štednju te da nauči odricanju u korist nečeg većeg?
Znači, nije poanta da uvedete džeparac i da to ne iskoristite da ih usput podučavate kako se gospodari novcem, već je to prilika da se više družite, primijetite djetetov interes, da više upoznate svoje dijete te da inzistirate na štednji.
Također su mi rekli da neki imaju štednju tako što im vi uzmete novce i stavite na račun a oni nemaju pristup tome. Nije to pogrešno, samo što tu dijete ne štedi već vi štedite za dijete i odlučujete što i kuda s tim novcem.
Zato je puno bolje uvesti džeparac i podučavati ih korištenju novca na malim iznosima kako bi jednog dana mogli to isto činiti s većim iznosima.
Vrlo su važni pregovori koje ćete u tim situacijama imati s njima, u smislu da će oni dulje štedjeti za nešto što im je bitno ali bi se moglo dogoditi da neki izgube volju jer se radi o tome da ta štednja mora biti po pola godine ili čitavu godinu pošto dobivaju manje iznose. Kako biste ih potaknuli da to ipak učine stimulirajte im da ćete npr.20% iznosa vi dodati ako oni uštede sebi za to što žele (tablet, računalo, bicikl ili sl.). Tu će se dijete isto mučiti matematikom i potruditi se da bonus novce doda tome (npr. ono što dobije od bake ili djeda).
Staviti u fokus i taj dio odrastanja je vrlo važno za život djeteta. O financijskoj pismenosti samo rijetki razmišljaju a zapravo je svakome ključna u životu. Zato apeliram da se pozabavite time i potaknete dijete na štednju.
Cigla po cigla, kućica.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj