Imaš osjećaj da te dijete ne sluša kada mu daješ savjet, da većinu puta napravi po svome, kao da manipulira tobom, uporno traži od tebe sve dok ne popustiš ili pak krivi sve druge za ono što je samo skrivilo možda je vrijeme da se suočiš s time da si popustljiv roditelj.
Nije popustljiv roditelj onaj koji stalno popušta. Mislim, naravno da jest ali to da je roditelj popustljiv najčešće nije ni svjestan. Ne mora on stalno popuštati već povremeno pa je i to dovoljno da dijete shvati igru i postane nešto od gore navedenog.
Kako je uopće došlo do toga da popuštate djetetu?
Ako ste kao djeca imali puno zabrana od svojih roditelja, moguće je da ste odlučili ne biti tako kruti prema svojem djetetu te tu i tamo popustite.
Ako ste prezaposleni, možda imate grižnju savjesti pa dozvoljavate djetetu nešto gdje bi trebali postavljati granice.
Ako po prirodi nemate čvrsti karakter, radije ćete prepuštati odgoj partneru ali će dijete prepoznati da je u mnogim slučajevima bolje tražiti kod vas jer će prije dobiti što treba.
Ako ste jedva čekali dijete jer ga dugo niste mogli dobiti, također može biti razlog vaše popustljivosti.
Razloga može biti mnogo no posljedice popustljivog odgoja su nam u ovom trenutku važnije od uzroka. Iako bi svaki roditelj treba poraditi najprije na uzroku, zatim na postavljanju granica i na kraju na vlastitoj dosljednosti u primjeni.
Dijete kojem ne postavljate granice ili to činite povremeno naučit će biti dovoljno uporno da dobije ono što želi ili pak će pribjegavati manipulaciji da postigne željeno. Naravno da to neće raditi svjesno i namjerno, barem ne u početku. Samo će pronaći načine da dođe do cilja.
Još jedna posljedica djeteta kojem nisu postavljane granice je da ne nauči preuzimati odgovornost jer neprestano traži krivce u nekome drugome. Svi drugi su krivi jer ono ne može dobiti ono što želi. Ne razumije da ne može imati baš sve jer je uvijek na ovaj ili onaj način došlo do cilja. Pa kada ne dobije što želi, počinje se svađati s drugima da su oni krivci tome. Nabije ti osjećaj krivnje te tada pod pritiskom popustiš. To počinje biti njegov obrazac.
Neka djeca kojima se povremeno postavljaju granice nauče da samo trebaju biti dovoljno uporna u onome što žele, te će tako postići cilj. Zato će svako toliko pitati i tražiti kao da im niste dali dovoljno argumenata da ne mogu dobiti baš sve. Tu je sada pitanje strpljenja i upornosti, tko će biti više uporan – dijete ili roditelj.
Ovo je samo nekoliko primjera kojima vam želim pokazati kako se dijete samo prilagođava vama i vašim uvjetima života. Ne čini ono ništa što nije naučilo od vlastitih roditelja i obrazaca kojih oni uglavnom nisu svjesni. Zato je važno da prođete edukacije kako biste osvijestili svoje obrasce i prestali činiti štetu.
Na žalost, većina roditelja to shvati kada im je već nemoguće raditi s djetetom a i tada ne poduzimaju baš ništa misleći da će dijete samo naučiti. Neće jer je već naučilo nešto što ide njemu u prilog.
Što ako roditelji možete činiti?
Najprije se educirajte da naučite KAKO se izvući iz toga, kako postavljati granice i biti dosljedni. Nakon toga imajte podršku u tome da ne budete sami. Potražite podršku nas stručnjaka kako biste u danima kada nemate snage, pronašli snagu i pomoć.
U Školi za roditelje između ostalog učimo i o različitim vrstama roditelja, njihovog odgoja te posljedicama takvog odgoja. Kao što vidite prednost popustljivog odgoja da dijete postaje uporno a mane ste i sami pročitali.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.