Mnogi roditelji nisu ni svjesni da projiciraju svoje strahove na dijete a da ih dijete ne bi ni imalo kada ne bi postojali kod roditelja.
To su strahovi poput:
– strah od toga kako će se dijete snaći
– strah od neuspjeha i hoće li uopće uspjeti učiniti neku aktivnost
– strah od toga da se dijete ne razboli
– strah od toga kako će se snaći u vrtiću, školi, na rođendanu, u društvu…
– strah da nećemo dobro odgojiti dijete
– strah da mu se nešto ne dogodi
– strah da neće biti uspješno
– strah da neće završiti školu, upisati fakultet i zaposliti se
– strah da se neće udati/oženiti
– strah da se neće snaći u životu
– …
Izvor svakog ovog straha nije u djetetu već u roditelju. No, na nesvjesnoj razini će mnogi roditelji okrivljavati dijete zbog čega je dulje ostalo vani, zašto se druži sa sumnjivim vršnjacima, zbog čega je dobilo slabu ocjenu, zašto nije učinilo to ovako nego onako, zašto ostaje predugo vani…
Čim roditelji osvijeste da projiciraju SVOJE strahove na dijete te rade problem tamo gdje ga još uopće ni nema, važno je da poduzmu nešto po tom pitanju kako ne bi zabranjivali ili kažnjavali dijete da se ponaša kako oni misle da se ne smije ponašati a izvor te odluke je njihov strah.
Osvijestiti da izvor djelovanja roditelja leži u strahu mogu samo vrlo svjesni roditelji koji rade na sebi i osobnom razvoju.
Primjer! Ako roditelj paničari kada se dijete spušta niz tobogan, ili kada kreće u vrtić, razmišlja o tome kao potencijalnoj opasnosti za dijete ili pak u glavi stvara scenarije kako će se djetetu dogoditi nešto izrazito loše, tada će taj strah i dijete osjetiti, blokirati se i neće htjeti spustiti se niz tobogan ili pak neće htjeti ići u vrtić. Neće dijete znati objasniti zbog čega to radi, ali jednostavno to neće raditi.
Roditelj u tom trenutku nije svjestan da je priča krenula od njega te će početi okrivljavati dijete za svoje postupke. Dijete će se osjećati krivim i počet će o sebi loše misliti. Jednog dana, za nekoliko godina, roditelj će trebati potražiti pomoć djetetu jer ima nisko samopoštovanje i nikakvo samopouzdanje, a uopće neće povezati da je priča krenula od roditeljskog straha koji je blokirao dijete.
Stoga, jedini način da ne ograničavamo dijete i pobrinemo se da ne projiciramo svoje roditeljske strahove na dijete je da poradimo na svojim strahovima. To je i razlog zašto je moja Škola za roditelje dobila produžetak osobnog razvoja kroz programe za žene. Svaka odrasla osoba bi trebala osvještavati svoje nesvjesne programe kako ne bi krivila čitav svijet za ono što joj se događa već naučila preuzimati odgovornost za svoj život i svoja djela.
Osoba koja poradi na svojim strahovima bit će bolja sebi a ako je još i roditelj, vjerujem da će svojem djetetu ulijevati povjerenje u život, ohrabrivati ga i djelovati tako da se dijete osjeća sigurno uz takvog roditelja. Sam stav takvog roditelja je potpuno drugačiji od roditelja punog strahova. Kako znamo da dijete više promatra djelovanja nego li riječi, onda nam je jasno da je važno da roditelj poradi na sebi.
I vi imate tu mogućnost rada na sebi kroz moj POČETNI program za žene koji traje 6 mjeseci. Odvija se online te se uključujete iz topline svojeg doma.
Namijenjen je ženama koje žele:
– raditi na sebi
– podršku u životu i nove prijateljice po duši
– početi otkrivati sebe i tko su to one, te osvijestiti svoje ograničavajuće
postupke
– vježbati ustrajnost u radu na sebi i snagu volje
– učiniti sve da otkriju najbolju verzije sebe
– preuzeti odgovornost za promjene na bolje u svojem životu
– učiti nešto novo i prigrliti tehnike rada na sebi
– biti kraljice koje vladaju svojim životom
– rješavati svoje probleme a ne ih stavljati pod tepih
– koje znaju da svaki problem ima i rješenje te ga traže sve dok ga ne nađu
Majka koja je izgradila svoje samopoštovanje i ojačala samopouzdanje, moći će odgajati takvo dijete. Sve dok sami niste takvi, ni dijete nećete tome moći podučiti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.