Kada bi vas netko pitao kakav ste roditelj, koju biste sebi ocjenu dali?
Što biste rekli za sebe jeste li dobri, srednji, loši? Možete li još bolje?
Vi ste poput kapetana koji vodi svoj brod. Katkada je more nemirno i treba više truda, katkada je mirno i sve lijepo teče, a katkada se usidrite u luci.
Najgore je u nemirnim periodima jer vam tada treba znanje i svi mogući alati, metode i tehnike kako biste brod doveli do sigurne luke.
Što mislite, uči li kapetan o tome u tom trenutku kada zagusti ili je kapetan baš i dobio brod na upravljanje jer ima kompetencije i znanja da će ga odvesti u sigurnu luku?
Smatram da svaki roditelj koji ima potrebna znanja i alate, može lakše primiriti kritične situacije. Problem je kada nemate znanja ni alata. Tada se snalazite kako znate. Najčešće pokušavate i učite na vlastitim greškama.
Što ako je već sve to poznato?
Najbolja namjera roditelja u takvim kritičnim situacijama je da što prije primiri situaciju. Samo rijetki koriste takve situacije na duže staze.
Naime, kritične situacije će se ponavljati sve dok dijete ne odraste. Ako vi mislite ugasiti požar samo te jedne situacije, a ni sami ne znate što ste točno činili kako biste si olakšali, tada već u idućoj sličnoj situaciji nećete znati što nego ćete sve ispočetka.
Roditelj koji ima alate može shvatiti što se dešava, koristi alate koji su mu potrebni i to po nekoliko puta.
Ima jedna priča o drvosječi i njegovoj sjekiri.
Bio jednom jedan moćan drvosječa koji je odlično radio svoj posao. Sjekao je i najveća stabla vrlo brzo i bez muke.
Došao je na novo radno mjesto k novom šefu i želio se dokazati. Odmah je prvi dan porušio 15 stabala. Šef je bio izuzetno zadovoljan. Nakon nekoliko dana, rezultat je ostao isti iako se drvosječa trudio sve više i više.
Nakon toga je rezultat čak pao na 10 stabala dnevno. Otišao je do šefa ispričati se zbog sve lošijeg rezultata.
Šef ga je pitao: „Kada si zadnji put naoštrio svoju pilu?“
„Naoštrio pilu? Nisam imao vremena za oštrenje pile jer sam pokušavao srušiti što više stabala.“
Tako smo i mi u životu previše zauzeti svojim „važnim“ poslovima preživljavanja a ne stižemo naoštriti svoje pile. Odgajanje djece „tupim pilama“ ili metodama naših roditelja neće donijeti toliko dobre rezultate kao što će vam ga dati edukacije za roditelje.
U današnjem svijetu smo sve zaposleniji, a sve manje sretni. Koju poruku šaljemo djeci takvim životom?
Nema ništa loše u tome da budemo zaposleni, problem leži u oštrenju alata. Koliko dnevno vremena posvećujete sebi? Koliko dnevno čitate, uzmete vremena za odmor (bez gledanja TV-a), koliko učite, opuštate se, razmišljate, meditirate, odspavate, šetate…? Koliko minuta dnevno ste sami sa sobom?
Koliko promišljate o svojim postupcima u životu i analizirate ih? Imate li neki plan učenja, edukacije ili slično? Tko su izvori vašeg znanja? Facebook? Knjige? Edukacije?
Sve to spada u oštrenje alata. S tupim alatima ćete ulagati više energije a postizati slabije rezultate.
Promislite, za koga je dobro oštrenje alata? Za koga su dobre sve te silne edukacije i skupljanje znanja? Topla voda je već otkrivena.
Dapače, kažu da su mnogi prije nas imali te iste probleme na koje smo mi naišli. Znači da postoje i rješenja.
Počnite već danas nešto mijenjati u svojem životu. Ako od danas oštrite svoje alate, kroz neko vrijeme ćete si olakšati jer sve što radite možete raditi učinkovitije i povećati svoju vrijednost ili možete sami istraživati i pokušavati dok se ne izmorite.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!