KRADLJIVCI VREMENA I ŽIVOTA

Ako riječ vrijeme zamijenite riječju život, što vam sve krade život?

Tko i što su kradljivci života na koje svjesno pristajete?

Društvene mreže? Ljudi s kojima vam nije lijepo? Poslovi koje morate raditi i nešto onih koje volite? Aktivnosti koje obavljate zbog drugih i nešto malo onih koje volite?

Jeste li od onih koji ponavljaju „Nemam vremena!“, „Vrijeme mi leti!“, „Ništa ne stižem!“?

Što kada biste imali dovoljno vremena, što biste s njime činili?

Najbolji pokazatelj toga vam je vaš slobodan dan. Ako imate jedan slobodan dan ili nekoliko sati kada možete raditi što god želite, što radite? Spavate, čitate, surfate po društvenim mrežama, šetate, odete u prirodu, odradite sve zaostatke, čistite i spremate, ispijate kave, družite se s prijateljima, sami ste sa sobom…što radite? Kako provodite svoje slobodno vrijeme? Na koje aktivnosti najčešće trošite svoje slobodno vrijeme?

Onako kako provodite svoje slobodno vrijeme, to vam je pokazatelj toga tko ste i što biste i inače radili kada biste bili slobodni. Razmislite što je to?! To što ste naveli, to ste vi. Stvarni vi. To je ono kakav bi vam život bio kada ne biste morali obavljati aktivnosti „moranja“ = dužnosti, poslovi, obaveze, plaćanje računa…

Zar ne bi bilo lijepo u svoj život staviti što više aktivnosti koje volimo i želimo raditi umjesto aktivnosti „moranja“?

Kako ćemo to postići?

Evo kako…

Dovoljno je da u jednom danu pratite sebe i sve aktivnosti koje radite kako biste detektirali svoje „kradljivce vremena“ ili života. Ako treba zapišite sebi sve ono gdje vam vrijeme „curi“ od jutra do navečer. To su aktivnosti koje činite i odjednom shvatite da ste potrošili sat vremena a ni sami ne znate na što.

Najčešće je to na društvene mreže. Ono kao, spojimo se samo na 5 minuta i onda pregledavamo i čitamo i surfamo i prođe sat vremena. Nismo ništa učinili, a vrijeme je prošlo.

Na društvenim mrežama možete biti aktivni sudionik, koji nešto čini za druge i svjesno piše, objavljuje ili radi nešto korisno. No, možete biti i pasivni promatrač i konzument svega što se stavlja i samo promatrati, katkada lajkati i komentirati, no tako postajete onaj tko troši vrijeme.

Koja vam je namjera toga što ste potrošač?

Ako imate namjeru inspirirati sebe, motivirati se da nešto učinite sa životom, da vas takvo surfanje pokrene na akciju, tada je to u redu. No, opet se pitajte koliko vremena ili života vam treba da to činite i koliko vas stvarno to pokreće na akciju. Možda je to samo izgovor ili loša navika, a vi ne činite ništa. Možda bi vas nešto drugo više i bolje motiviralo na akciju.

Ako u životu radimo nešto samo kako bi vrijeme prošlo, svjesno pristajemo gubiti život koji ne možemo vratiti.

Većina ljudi nije svjesna da život ide, prolazi. Vrijeme curi. Ako ništa pametno ne činimo s time, iscurit će nam, a tad će biti kasno.

DANAS možemo nešto učiniti!

Danas možete sebi izračunati koliko dnevno vremena i života potrošite na takve nesvjesne aktivnosti poput društvenih mreža ili možda TV program. Koliko često sjednete pred TV da minuticu odmorite i onda se uhvatite da desetak minuta prelistavate po programima, tražite kako biste pronašli nešto pametno za gledanje. Kad se upecate, pogledate neku emisiju, prođe sat vremena vašeg života. No, to nije sve. Nakon toga budete iznervirani onime što ste gledali, pa narednih sati još o tome diskutirate i trošite i ostatak dana odnosno života.

Gdje su to vrijeme ljudi oko vas? Koliko vremena i života provodite s njima? Koliko manje komunicirate zbog „odvlačivača i kradljivaca vremena“?

Što kada biste se u tom vremenu posvetili svojem djetetu, svojem partneru, roditelju, prijatelju? Što kada biste učinili neku akciju i za nekog nešto učinili? Kako biste se tada osjećali? Jednako loše kao nakon neke emisije koja vas uznemiri ili biste bili ispunjeniji i radosniji?

Sve što u životu činimo lijepoga za druge, sve u čemu aktivno sudjelujemo, čini nas sretnijima i ispunjenijima. Ako smo samo pasivni promatrač života oko sebe, osjećamo se loše. Nismo ni svjesni koliko nam kradljivci vremena i života čine da se osjećamo loše samo zato što smo pasivni promatrači.

Kako se izvući iz toga?

Najprije osvijestite koliko dnevno (iz)gubite vremena/života, nakon toga napravite plan i popišite aktivnosti koje biste voljeli činiti i već neko vrijeme čekaju da to činite samo do sada niste imali vremena za njih.

Malo po malo ih uvodite u svoj život sve dok ne zamijene kradljivce vremena. Smanjite uključivanje na društvene mreže i uključivanje TV-a. Samo to. Odredite sebi vrijeme kada ćete to činiti, a u ostalom vremenu radite aktivnosti koje već duže čekaju na red, a koje volite raditi.

Najteže je početi, ali kada jednom počnete, uvidjet ćete kako se bolje osjećate i koliko ste sve više i više zadovoljniji. Tako će, s vremenom takve vama zanimljive aktivnosti ispuniti vaš dan zbog toga što ste se pokrenuli i učinili akciju. Bez vaše akcije, neće se dogoditi baš ništa.

S vašom akcijom i željom da smanjite „kradljivce“ i počnete živjeti ispunjen i sretan život, život će vam biti bolji i ljepši a vi zadovoljniji, sretniji i produktivniji.

Pošto se bavim roditeljstvom, osvrnut ću se koliko se to odražava na vašu djecu.

Današnja djeca su rođena u vrijeme kada je „kradljivaca vremena“ sve više i više. Oni se ne sjećaju djetinjstva u prirodi, penjanja po drveću, bezbrižnih vožnji na biciklu, gumi-gumi i slično kao što se to vi sjećate. Vama su kradljivci vremena došli u život u kasnijim godinama života, a njima od mladosti. Koje navike će naša djeca dobiti promatrajući nas? Što mislite? Koju poruku im nosimo? Oni misle da i mi samo to radimo zato što nas ne vide koliko radimo na poslu a nisu vidjeli ni kako smo odrastali, drugačije od njih.

Njihov život je baziran na tome od početka. Što znači da je njima prirodno da po čitave dane surfaju, gledaju i čitaju nešto odnosno da su pasivni promatrači života. Kada ih tražimo neku pomoć, bude im teško aktivirati se.

Stoga, pokrenite se barem vi i budite pravi primjer i uzor. Tada će vas i oni slijediti. Ne možemo komentirati i kritizirati njihovo ponašanje ako nas vide da radimo isto. Ne zaboravite da oni ne vide ono što vi radite na poslu. Oni vide, promatraju i uče od vas tek kada ste kod kuće. Tu se morate aktivirati i pokazati primjerom – smanjiti aktivnosti koje kradu vrijeme/život i biti primjer akcije kako biste aktivirali i djecu. Činite to sa svjesnom namjerom.

Posljedicama ćete sigurno biti zadovoljni jer ćete se više družiti, više komunicirati, akcija pokreće sve ono dobro u nama pa smo i zadovoljniji iznutra, iz nas pršti radost. Dobro utječemo na druge pa smo i tu dobar primjer. Sigurna sam da će i ljudi oko vas primijetiti promjenu u vašem životu.

Jedna takva mala akcija može učiniti veliku promjenu u vašem životu. Možete živjeti ispunjen život ili ga potrošiti uzalud, a da ni ne znate na što. Izbor je na vama!

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

Vaša Anita V.

PRIJAVA