Sjećate li se ove izreke?
Kako ste je vi shvatili?
Kada je dijete maleno, nemaš s njime velikih problema nego neke malecke brige ali kada naraste onda imaš problemčine s kojima ne znaš kako bi se nosio? Istina?
Evo kako možete ovu izreku iskoristiti da ide vama u prilog te da s djecom kad odrastu nemate tako velikih problema s kojima vas plaše!
Svaki roditelj je dužan dijete naučiti odgovornosti i samostalnosti. S učenjem toga je potrebno krenuti od malih nogu kako bi dijete do 18-te godine postalo odgovorno i samostalno. Što kasnije krenemo, to manje vremena imamo.
Idealno je ako dijete uči na vlastitim greškama. Malo roditelja to dozvoljava jer se boji za dijete i (pre)zaštićuju ga. Svaki roditelj bi najviše volio da on djetetu ispriča i upozori o svakoj grešci koju dijete može doživjeti samo da se dijete ne muči. No, to nije princip učenja, a niti življenja.
Najbolji životni princip učenja je na vlastitim greškama jer onda većina zapamti za svagda. Učenje na tuđim greškama je za rijetke a i za njih je pitanje neće li ponoviti te greške barem jednom. Kažu da stvarno naučimo tek kada svaku grešku ponovimo više puta.
Kada djetetu dozvolimo da od malih nogu uči na vlastitim greškama ono uči na malim i ne tako važnim aktivnostima i situacijama prilagođenima dobi djeteta. Zato i kažemo da je dijete malo i male su brige. Tada su i posljedice nekog događaja manje i rješive.
To znači da će dijete u mlađoj dobi učiti kako se oblačiti prilagođenom vremenskom dobu, kada na spavanje, kako se obavljaju osnovne higijenske navike, što se smije u parkiću a što ne, kako se ponaša prema prijateljima i slično. Djetetu u toj dobi neće pasti na pamet da sjedne za volan i krene voziti auto. Ili da se napije. Ili neke puno ozbiljnije probleme.
Kada roditelj u mlađoj dobi dozvoli djetetu učiti na malim stvarima da pogriješi, lakše je ispraviti sve te greškice i uglavnom nema većih posljedica po nikog.
Kako dijete odrasta, njegovi zahtjevi i brige postaju sve veći. I tada roditelj treba dopustiti djetetu da uči na vlastitim greškama i da ga ne prezaštićuje. No, pošto dijete tako uči od malih nogu, sada već ima razvijen dio odgovornosti i samostalnosti pa neće baš činiti drastične primjere. Ako roditelj ne dozvoljava djetetu da tako uči od malih nogu, tada će dijete kako bude starije potajno od roditelja učiti i isprobavati život na svoj način. Dijete to ne radi da napakosti roditelju već ono tako uči za život. Trebaju mu vlastita iskustva. Dozvolio to roditelj ili ne, dijete ih treba za život.
Roditelj koji zabranjuje ili zaštićuje dijete od svih tih iskustava, doživjet će to da će mu dijete sve to raditi iza leđa. Nastojte shvatiti da mu treba iskustvo kako bi kasnije u životu znao donositi puno veće i važnije odluke. Treba mu treninga za život.
Ako roditelj ne dozvoli djetetu da ono to radi kad je maleno i ima male brige, tada će dijete kako odrasta isprobavati iza leđa roditelja sve to pa će svi imati velike brige. Ne namjerno nego zbog učenja i iskustva koje djetetu trebaju.
Zato se događa da neki roditelji imaju više problema s djetetom kako ono odrasta.
Nije isto ako dijete ne pospremi igračke u vlastitoj sobi ili pak kao odrasli ne zna sebi pripremiti hranu ili pospremiti stol za sobom ili ukućanima.
Nije isto kada roditelj rješava problem oko toga tko je kome uzeo igračku i zašto ga je vaše dijete lupilo. Ili kada rješava brigu oko toga s kim je vaše dijete sudjelovalo u pijančevanju i tučnjavi prilikom izlaska.
Nije isto kada roditelj rješava brigu oko toga hoće li se mlađe dijete u dogovoreno vrijeme vratiti od prijatelja ili to da odraslo dijete sjeda za volan i ide u kasni izlazak s društvom i ne vraća se u dogovoreno vrijeme.
Sve što roditelj uči dijete od malih nogu i nauči ga tome, to će mu biti lakše kako će dijete odrastati. Kao mlađi imaju manju odgovornost i uče na ne tako važnim problemima rješavati i donositi odluke koje će im biti lakše donositi kao odraslima.
To je poanta roditeljstva. Staviti dijete u situaciju da odlučuje od malih nogu kao i dozvoliti da uči na vlastitim greškama da što prije nauči odgovornost.
U suprotnom se dogodi da roditelj s odraslim djetetom ima velike brige ne shvaćajući da je propustio period u kojem je sve to mogao odraditi s puno manje energije.
I zato, mala djeca – mala briga, a velika djeca – velika briga.
Dragi roditelji, budite mudriji i dajte djeci da uče na vlastitom iskustvu dok su mlađa jer što su veća bit će vama teže pustiti im a oni će vam sve više raditi iza leđa. Tako će vaše brige biti puno puno veće. Stoga, pamet u glavu!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!