Znate li za ovu izreku?
Slušala sam je kroz djetinjstvo kao prijeteću poruku no srećom kod moje djece se ona pokazala netočnom. Kako je kod vas?
Pretpostavljam da ova izreka nosi poruku da je puno lakše s mlađim djetetom nego li sa starijim jer kako dijete odrasta tako će raditi veće probleme a i izazovi s njime su opasniji. Mlađem djetetu ne može na pamet pasti toliko gluposti kao što to može odraslijem djetetu.
Sve to kod mene nije funkcioniralo tako te vam ne mogu pisati o toj strani medalje, ali mogu o vlastitom iskustvu te pobiti ovu izreku.
Odavno tvrdim da je u vlastito dijete potrebno investirati od prvog dana. Ono što uložiš, to će ti se vratiti. Prvih 18 godina se u dijete investira sve što god znaš a ono što ne znaš to učiš u hodu kako bi bio nekoliko koraka ispred djeteta što je zadatak roditelja. Dobar i kvalitetan ulog će rezultirati time da ćete kako dijete odrasta sve manje biti potrebni djetetu jer će ono znati što treba.
Stoga, dijelim s vama nekoliko savjeta koje sam i sama primjenjivala a i dalje ih primjenjujem u školi na učenicima te su se pokazali kao odličan ulog u dijete:
Ako s djetetom razgovaraš, objašnjavaš i dosta komuniciraš, tada se mozak djeteta razvija bolje te ćete dobiti inteligentnije i komunikativnije dijete.
Ako djetetu strpljivo objašnjavaš, sačekaš bez požurivanja, uzmeš vremena za njega, tako će ti dijete i vratiti. Naučit će davati strpljenje tebi i drugima.
Ako su u vašem domu prisutni zahvalnost i skromnost, brinete o vlastitim stvarima i tome podučavate dijete, često govorite ‘hvala’ za sve što ono učini ali i za sve što dobijete i svjesni ste svega lijepog što netko napravi za vas, tada će i vaše dijete rasti u zahvalnosti i znat će cijeniti stvari i ljude.
Ako često ohrabrujete vlastito dijete u svemu gdje posustaje, motivirate ga da pokuša, stavljate ga u situacije u kojima vježba fleksibilnost a vi ga ohrabrujete tada će ono steći vjeru u sebe i samopouzdanje da se ne boji ničeg i svladavati svaku prepreku ili se suočiti s njome.
Ako vjerujete da dijete može, usađujete mu tu vjeru od malih nogu tako da vlastitim primjerom pokazujete da u životu ne postoji ‘nemoguće’, uzor ste koji traži rješenje a ne radi dramu u životu, tada ćete odgajati dijete koje ima povjerenje u život i gazit će čvrstim koracima kroz život.
Ako od malih nogu prebacujete odgovornost na dijete u skladu s njegovim godinama, učite ga da donosi vlastite izbore i nauči se nositi s njima bez obzira na ishod, odgojit ćete dijete koje zna preuzeti odgovornost u svakoj situaciji.
Ako ste uvijek tu za svoje dijete ma što se dogodilo i dajte mu do znanja da su vaša vrata otvorena bez obzira na spačku koju napravi važno je da iskreno dođe do vas i prizna što se dogodilo, tada će dijete razviti sigurnost što je odličan temelj za ići kroz život.
I ono što je važno imati na umu je to da roditelj treba djelovati poput motivatora i podrške kako bi potaknuo dijete na prvi korak jer je dijete došljak i važno je da ne osuđujete dijete zašto nije motivirano za školu već da zajedno potražite motivaciju za učenje. Zašto se dijete ne igra s igračkama, da pronađete načina da to promijenite.
Što je veći ulog roditelja u prvih 18 godina života djeteta to će dijete kako odrasta sve manje trebati vašu pomoć i gazit će čvrsto i s vjerom kroz život.
Ja sam svoju djecu tako odgajala, a trudim se jednako tako djelovati i s učenicima s kojima radim te time za mene ona izreka „Malo dijete, mala briga; Veliko dijete, velika briga“ pada u vodu i ne vrijedi. Nema brige ako znaš što radiš i radiš to svim srcem jer se veseliš postignutom rezultatu.
Roditelj je taj koji treba biti korak-dva ispred djeteta bez da osuđuje dijete jer ono jednostavno ne zna. Čak i kada nije inspirirano, nije jer ne zna kako. Čak i kada tvrdite da je lijeno, nema volje za top nešto. To je uloga roditelja, da motivira i pokreće.
Znam da možda nemate uvijek snage ni ideja, ali možete potražiti pomoć kako biste sebi olakšali. Postoje ljudi poput mene koji znaju kako i rado će vam pomoći.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!