MALO O ODGOVORNOSTI

Što god da dijete napravi odgovoran je roditelj koji nije prije ili poslije porazgovarao s djetetom. Amen!

Drugi par rukava je ono što se vama diže kosa na glavi od ove rečenice.

 

Naime, to što vi mislite da katkada gubite kontrolu nad djetetom, na to biste trebali gledati kao na svojevrstan izazov.

Nitko se nije rodio a da sve zna, pa tako ni vi, a najmanje dijete. Djeca isprobavaju granice, testiraju vašu volju i izdržljivost.

 

S druge strane, djeca vole ograničenja, no ako im ih vi ne postavite, tražit će onog tko to hoće. Njega će poštovati.

 

Ima jedna zgodna istinita priča iz davnih vremena.

Nekog obijesnog mladića koji je napravio dosta grešaka u životu, uhvatili su i osudili na vješala. Prije nego li su ga trebali objesiti, pitali su ga za posljednju želju. Rekao je da želi nešto reći ujni koja ga je odgojila (pošto nije imao roditelje).

Kad mu je prišla, tražio je da joj nešto šapne na uho.

Šapnuo joj je: „Ti si kriva što si mi sve ono dozvolila i zbog toga sam danas ovdje“. Nakon što joj je to rekao, odgrizao joj je uho.

 

Poanta je da će vas djeca jednog dana kriviti za to što im niste postavili granice, za to što ste im sve dozvoljavali. Njima trebaju granice, ma kako se bunili protiv njih.

Što prije vi to shvatite, prije ćete se uskladiti s time.

 

Nije ljubav sve dozvoljavati. Ako i kada tako djelujete, jednog dana i to vrlo skoro, više nećete imati što davati jer će sve biti dopušteno.

 

Nama ljudima treba ograničiti uživanje jer tek tada možemo u potpunosti uživati u trenutku. Tek tada smo zahvalni za ono što imamo i tek tada cijenimo ono što smo dobili.

U suprotnom, niti smo zahvalni, niti cijenimo a niti smo sretni.

 

To što je vaše dijete zločesto, vaša je odgovornost.

To što vaše dijete ima loše ocjene, vaša je odgovornost.

To što nije odgojeno kako biste vi željeli, vaša je odgovornost.

To što se žalite na dijete da nije ovakvo ili onakvo, vaša je odgovornost.

 

Bijeg od odgovornosti ne vodi vas nikud.

Samim time što ste dobili priliku biti roditelj, to samo znači da trebate učiniti sve, ama baš sve da ispravite što se god da.

Naučite, educirajte se, konzultirajte, potražite stručnjake koji znaju, učinite što god treba, što god ste u mogućnosti i poradite na tome na što se žalite i krivite druge da su odgovorni.

 

Dijete je vaše, vaša je briga i odgovornost!

To je prava istina!¨

Sve ostalo je zavaravanje, bijeg od istine i stavljanje stvari pod tepih.

 

Čim preuzmete odgovornost na sebe, to će vas potaknuti da što prije riješite situaciju, vama će biti lakše, dijete će shvatiti da ga volite usprkos svemu i jednog dana će vam biti zahvalno na tome što ste učinili za njega.

 

Ovako, bit će sve gore i gore, i po vas i po dijete.

 

I sad samo da vam kažem nešto o odgovornosti.

Odgovornost je traženje odgovora.

Kada tražite odgovore?

Kada nešto ne znate.

 

U današnje doba nije teško pronaći odgovore jer imate internet, literaturu i sve moguće i nemoguće stručnjake za svako područje. Čak i ako nisu blizu vas, tehnologija vam olakšava dostup informacijama.

 

Dakle, nema opravdanja da do odgovora ne možete doći.

Pitanje je samo želite li odgovore ili bježite od njih.

Želite li i dalje kriviti druge ili mislite da je vrijeme da nešto poduzmete?

 

I sama sam majka dvoje djece. I sama sam sebe uhvatila u situacijama kada bih bježala od odgovornosti. Na vrijeme sam shvatila da se tada ništa ne rješava samo jer nije na drugima da rade moj posao.

 

Razumijem da vam se u početku čini teško, no čim krenete tražiti, brzo se sve otpetlja i vjerujte mi lakše je, puno lakše i za vas i za dijete.

 

Stoga vas molim, prihvatite svoju ulogu roditelja, preuzmite potpunu odgovornost za dijete, borite se za tu ulogu i dajte sve od sebe da dođete do odgovora i pomoći kada vidite da vas dijete treba. To je jedini način dobar za dijete, vas i društvo.

 

Želim vam puno sreće, a ako zapne, tu sam.

 

 

PRIJAVA