Toliki roditelji se zaklinju u to da bi sve učinili za svoje dijete. To ide do te mjere da tvrde da bi čak i umrli za njega. Ili ne razmišljaju što govore ili pak su potpuno u iluziji.
Taj izraz koriste roditelji koji su se spremni žrtvovati za dijete i time ističu svoju ljubav prema djetetu.
Ljudi koji tvrde da bi umrli za dijete uopće ne razmišljaju o težini tih riječi i o tome koliku težinu stavljaju na dječja leđa. Stvaraju djetetu teret toga da nešto mora iako ne promišlja o tome ili pak druga krajnost gdje dijete očekuje da će roditelj sve učiniti umjesto njega jer to ionako govori.
Što se zapravo skriva iz tog izraza?
Roditelj sebe žrtvuje i krivi za sve što nije uspjelo s djetetom. Takvi roditelji se emocionalno predaju djetetu. Čak stavljaju djetetove potrebe ispred svojih i nisu svjesni da time pogrešno podučavaju dijete. Takva djeca imaju osjećaj da će ih roditelji uvijek „spasiti“ ma kakvu oni pogrešku učinili.
Takvim načinom odgoja roditelj zapravo ne odgaja dijete da bude samostalno i odgovorno već mu šalje poruku da će on kao roditelj pronaći načine da „spasi“ dijete.
Time ga ne podučava tome da i samo dijete brine o potrebama drugih već samo o svojima.
Takva djeca nemaju sluha za druge jer dobivaju poruku od roditelja da se sve vrti oko njih i da će se sve riješiti tako da ih se „spasi“ iz svega što učine.
Time nisu u stanju preuzeti vlastitu odgovornost već traže osobu koja će ih spasiti. Ako ih ne spase, krive sve druge zato što su ih oni trebali izvući iz tih situacija.
Roditelji koji bi život dali za dijete ne uviđaju u početku kakvu pogrešku čine u odgoju svojeg djeteta ali s vremenom uviđaju da ih dijete ne poštuje, da ih krivi i da su krivi i kad nisu krivi. Nije im jasno zbog čega se to dešava jer je priča počela puno prije, njihovom odlukom da sve učine za dijete.
Na žalost u većini situacija takvi roditelji završe s rečenicom „Dao sam mu sve a on meni tako vraća!“ jer nisu naučili dijete da i sam roditelj ima svoje potrebe i zato što ih nikada nisu ni pokazali svojem djetetu već su u centar stavljali samo dijete.
U takvim situacijama čak partneri zapuste jedno drugo jer oboje stavljaju dijete u centar. Doduše, češće se to dešava majkama pa tek kada dijete odraste i predbacuje im, shvate da su po putu izgubile i partnera.
Ono o čemu takav roditelj ne razmišlja je zapravo ono što je puno teže.
Teže je mijenjati sebe i svoje obrasce zbog djeteta kako bi mu bio odličan uzor.
Teže je podučavati dijete osobnim primjerom i dosljednošću kako bi dijete postao odgovoran i samostalan čovjek.
Teže je naći balans između svojih i dječjih potreba i potreba partnera i sve zajedno uskladiti.
Dijete ne treba tvoju smrt.
Dijete treba tebe živog!
Treba te poput uzora.
Treba te da pokažeš smjer u kojem se i samo treba razvijati.
Treba te da ga usmjeravaš.
Treba te da ga odgojiš kako te jednog dana ne bi trebao za život već samo želio vidjeti i dati priznanje i zahvalnost.
Treba te da ga naučiš poštovanju, zahvalnosti, samostalnosti ali i tome da je u stanju preuzeti odgovornost za sve što je učinio.
Treba te da ga naučiš kako da se sam izvlači iz teških situacija iako si ti tu da mu čuvaš leđa.
Treba te da ga naučiš da ima empatije za druge ljude odnosno kad je tebi teško da bude tu za tebe a ne da se sve vrti samo i jedino oko djeteta.
Treba te da ga naučio emocionalnoj regulaciji odnosno da se nauči nositi i s teškim i s lijepim životnim situacijama a ne da ga držiš pod staklenim zvonom i sve činiš umjesto djeteta.
Treba te da nauči da tvoje ‘ne’ ne znači nužno da je to nešto loše po dijete jer će mu i život govoriti uglavnom ‘ne’ i ‘strpi se’.
Treba te da mu pokažeš kako treba biti uporan u životu i boriti se za ono što želiš a ne odustajati, tražiti da netko drugi to učini za tebe ili pak kriviti druge što oni nisu to učinili za tebe.
Treba te za još puno toga, ali treba te živoga a ne mrtvog, bolesnog, istrošenog i frustriranog. A da bi sve to mogao biti, važno je da kao roditelj brineš o svojim potrebama.
Razmislite malkice o riječima koje govorite svojem djetetu naročito ako su izrečene u krivnji jer mnogi roditelji odgajaju u krivnji a da toga nisu svjesni i time čine štetu sebi i djetetu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj