Ja sam od onih generacija koje bi roditelj pogledao i znala bih što mi želi reći.
Po pogledu sam shvatila kakvo moje daljnje ponašanje i djelovanje treba biti. Nije trebalo ništa verbalizirati i izreći. Znala sam!
Koliko vi vježbate neverbalnu komunikaciju s djetetom? I prakticirate li je uopće?
Istraživanja pokazuju kako je čak 93% komunikacije neverbalan a samo 7% verbalan. Što znači da dijete promatra ponašanje roditelja (mimike i geste) čak 55%, sluša ton glasa kojim mu se obraća čak 38% i tek onda preostalih 7% obraća pažnju na riječi koje izgovaramo.
Zamislite da pričate 2 jezika u isto vrijeme. Jedan je verbalan a drugi neverbalan. Verbalan dijete manje razumije a neverbalan sasvim. Kada mu se obraćate, dijete promatra najprije vas i vaše neverbalne znakove (bez obzira na dob) i donosi neki svoj zaključak. Riječi koje izgovorite su manje bitne. Djeluje više po neverbalnim uputstvima.
Kada ovo znate, hoćete li toliko energije trošiti na riječi?
Na što ćete više paziti i obraćati pozornost?
Na neverbalni jezik, zar ne?
Osim toga, manja djeca koja još uvijek ne govore, komuniciraju svojim roditeljima. Kako je to moguće? Kako komunicirate s manjom djecom? Pričate im? Objašnjavate? Ili imate više fokus na neverbalno?
S druge strane, djeca razumiju jezik emocija i neprestano prate emotivne reakcije roditelja te time znaju kako se vi osjećate i razumiju vas. Jednako tako i roditelj prati emotivnu reakciju manjeg djeteta i razumije. Kasnije, kada dijete počinje govoriti, roditelji kao da sve više zanemaruju neverbalni jezik i prestaju se njime služiti. Ali ne i dijete! Ono nastavlja ono što je veći dio svojeg života izvježbalo najbolje.
Zato sugeriram roditeljima neka i dalje vježbaju neverbalnu komunikaciju. Dapače, koristite je što više, što bolje i što kvalitetnije.
Radite na tome da vaši različiti pogledi govore različite stvari.
Uvedite neke nove poteze koji će vama i djetetu nešto značiti u međusobnom ophođenju. Potrudite se uvesti još neke neverbalne simbole koje možete koristiti u javnosti i podržati dijete kada javno nastupa ili kada mu vaša podrška treba.
Nemojte biti samo od onih roditelja koji koriste samo kažiprst za upozoravanje ili podignutu obrvu za čuđenje ili oštar pogled za izražavanje ljutnje.
Vi možete uvesti i poglede podrške svoje djetetu, namigivanje koje samo vama može značiti nešto dobro, zatim neke druge znakove kojima ćete djetetu dati do znanja kako da se ponaša. Pri tome možete koristiti i različite nijanse tona glasa koji će djetetu imati različita značenja prema kojima će odrediti jeste li u dobrom ili lošem raspoloženju.
Trebam li spominjati i sve one silne dodire na koje zaboravljamo koliko su bitni u roditeljstvu? Zagrljaji, nježnost, masiranje, čvršći stisak po ramenu, pogladiti po glavi, potapšati po leđima, poljubiti, jači ili slabiji stisak, nježniji ili grublji dodir, zatim kada držite dijete za ruku, ne morate sve reći već jačim stiskom ruke dati do znanja da slijedi opasnost ili pružiti podršku…i tome slično.
Sve je to svojevrsna komunikacija koju ako ne primjenjujemo, neće je u praksi ni biti. Ne možemo dijete kriviti za ono što ga nismo ni naučili. Ovo se sve vježba i uči . Roditelj može ovo dovesti do savršenstva redovitom primjenom.
Ne treba se vaša komunikacija svesti samo na verbaliziranje i unutar toga samo na objašnjavanje, raspravljanje, uvjeravanje, viku, galamu, uvjetovanje i tome slično. To troši puno energije i potraje li duže, postaje zamorno za oba sudionika. Čak i ne daje tolike rezultate. Čuli ste da samo 7% doživljavamo tako.
Čemu onda trošiti toliko snage i energije na to, a nećemo dobiti najbolje rezultate?!
U školi s djecom radim radionicu „Moj ton glasa“ i dosta posvećujem neverbalnoj komunikaciji. Ona mi puno pomaže da ne koristim samo verbaliziranje. Na mojem novom predavanju Odgoj bez muke spominjem još hrpu raznoraznih načina važnih za bolju komunikaciju s djetetom. Uskoro će i cjelodnevni seminar „Roditelj za 5“ koji sadržava osnove roditeljstva u jednom danu. Sve ovo se da naučiti i pojednostaviti sebi odgoj. Zato i kažem da odgoj ne treba biti muka ako naučiš kako i saznaš za alate koji ti mogu pomoći.
Neverbalna komunikacija je odličan alat i funkcionira u praksi ako ga primjenjujete.
Samo treba naviknuti dijete i na tu vrstu komunikacije. Bit će vam puno lakše i ljepše.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!