Kad je pristojno, poslušno, kulturno, dobro uči, postiže dobre rezultate, kad učini nešto na što se ponosiš i što ti imponira, tada svima pričaš kako je to tvoje dijete.
Kad nema najbolje ocjene, kad zezne nešto ili nije pristojno, hiperaktivno je ili se ponaša tako da se ne uklapa u okvir vašeg razmišljanja, tada je supružnikovo, geni su supružnikovi a bome i njegovih ruku djelo.
Kada je dobro, odgoj je moj, kada nije, odgoj je tvoj.
No, samo se tješite jer sve je to vaše. I dobro i loše. Sve!
Samo je teško prihvatiti i priznati sebi da je tako.
Dijete ne bira samo jednog roditelja, i to onog dobrog i ne uzima obrazac ponašanja samo od tog roditelja. Dijete je miks oba roditelja. Dapače, čak češće i s lakoćom kopira ponašanja koja su mu lakša za kopiranje, a to bude najčešće ono lošije.
Tako da se vi samo nastavite tješiti time da vi nemate ništa s time dok realnost ukazuje baš suprotno. Bolje je prihvatiti situaciju onakvom kakva jeste i nastojati mijenjati sebe u ono što želite da dijete postane.
Zamislite svoje dijete kao malenu kopiju koja kopira sve što vidi i sve što na svoj način razumije. Dijete vas promatra kako u nekim situacijama reagirate, što govorite, koji ton glasa koristite, koju energiju odašiljete, kako tretirate druga bića. Dijete primjećuje kako i ne tretirate neke druge, vama manje drage. Pokušava objasniti sebi zašto, te vas u tim situacijama još i više „snima“ i promatra.
Vi to naravno ne znate. A kako i bi kad su to toliko napete i stresne situacije u kojima pokušavate riješiti nešto zapetljano i posljednja stvar je da razmišljate tko vas gleda i kako biste se vi sad trebali ponašati.
Sjetite se one emisije Big Brother! Oko Velikog brata je sve vidjelo i snimilo. Nema skrivanja.
Kada biste bili u takvoj situaciji, u kojoj svjesno znate da vas netko snima i gleda, sigurna sam da biste barem malkice pripazili na svoje ponašanje. No, s vremenom se čovjek opusti i nastavlja ponašati obrascem koji je naučio. Taj je obrazac dio nas. Stvarali smo ga od djetinjstva i formirali godinama.
Upravo vaše dijete je poput Velikog brata koje snima sve vaše postupke, riječi, djela, vibracije, te svjesno i nesvjesno formira svoj obrazac ponašanja.
Možda vi toga niste svjesni, ali tako to jest.
Vaše maleno je miks oba roditelja i njihovog ponašanja u raznoraznim situacijama. U pubertetu se tu umiješaju i vršnjaci koji također svojim utjecajem pridodaju jedan dio, dobar ili loš, prosudite sami.
Roditelj jest uzor djetetu, no najčešće nije svjestan toga. Stoga, kako vaše dijete „snima“ vas i vaša ponašanja, sad vi uzmite istu taktiku i svjesno promatrajte dijete, njegova ponašanja i reakcije. Ne osuđujte dijete. Samo promatrajte!
Nakon toga pokušajte te obrasce pronaći u svojem ponašanju. Imamo ih samo ih nismo svjesni.
Ja znam reći – zato smo i dobili malenu kopiju sebe da osvijestimo sebi sebe.
Kod drugih najčešće primjećujemo ono što i sami imamo, dobro ili loše. Ono što nemamo, nećemo ni primijetiti, a ni prepoznati.
Iskoristite priliku upoznati sebe kroz obrasce ponašanja djeteta!
Uz pomoć djeteta osvijestite sebi svoje ponašanje. Ne ljutite se ako niste zadovoljni. Primjećivanje je prvi korak do promjene. Ako vam se obrazac sviđa, onda super, a ako ne, krenite se mijenjati.
Drugi korak je prihvaćanje.
Prihvatite sebe i dijete jer što je tu je, a onda polako mijenjajte ono što vam se ne sviđa. Potražite vama prihvatljiviju reakciju. Razmislite koja bi to bila i vježbajte je u određenim situacijama. Potrebno je otprilike mjesec dana da usvojite novu naviku.
Treći korak je zamjenska reakcija. Razmislite i promislite koji bi obrazac ponašanja bio vama prihvatljiv i najprije ga sami provodite. Ne tjerajte dijete da se mijenja. Najprije pokušajte sami. To je samo zato da shvatite kako nije baš lako mijenjati sebe. Kada to shvatite, razumjet ćete dijete, ali i postati mu bolji uzor.
Važno je da vam dijete posluži kao ogledalo u kojem se ogledaju vaša ponašanja te da krenete najprije mijenjati sebe a tek onda primjerom pokazati djetetu.
Dijete gleda ponašanja i reakcije a tek onda riječi. Zato riječi ostavljamo za kraj, a najprije radimo na svojem ponašanju. To će dijete kopirati. Zato je najbolje što možete učiniti da radom na sebi osvještavate svoje obrasce i mijenjate ih. Dijete vam u tome pomaže time da u vama budi ono što je neophodno promijeniti. Kako ćete to znati? Samo pratite što vam se u ponašanju djeteta ne dopada.
Ako vam se to čini preteško, uključite se u program za žene te ću vas rado podučiti kako se efikasno radi na sebi.
Nije lako mijenjati sebe, ali je moguće ako si damo vremena.
Ako vam se čini nemoguće, pozovite mene pa ću vam rado pomoći.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!