U očima djeteta roditelj može sve.
Do određene dobi, dijete glorificira svoje roditelje i smatra ih super herojima, smatra da imaju znanja o životu i da mogu riješiti svaki problem i situaciju.
Dijete vam se divi i gleda u vas kao svemoguću osobu.
Ono što dijete ne može razumjeti i gdje počinju sumnje je roditeljska (ne)sreća. Kada vas vidi tužne i nesretne, nije mu jasno kako je to moguće kada vi možete sve riješiti. Tu ga zbunjujete i počinje se pitati kako netko tko može sve ne može pomoći sebi da bude sretan.
Dijete osjeća da niste zadovoljni i to ga muči. Misli da ima veze s njim. Sebe, svoje ponašanje, svoja djela i sve one riječi grđenja koja mu spominjete, povezuje sa sobom misleći da je ono krivo zato što vi niste sretna i zadovoljna osoba.
To ga zbunjuje i tu shvaća da roditelji ipak ne mogu baš sve na svijetu.
Što ste vi više zadovoljniji sobom, sretniji životom i ljudima oko sebe to dijete duže o vama zadržava mišljenje osobe koja može sve. Vjeruje u vas da ćete i njemu moći pomoći kada bude u nevolji.
No, s prvim sumnjama okreće se prijateljima i nekim drugim ljudima koji mu ulijevaju povjerenje.
Isto je i s vama odraslima. Kome vjerujete? Kome se obraćate za pomoć?
Onima za koje vidite da su zadovoljni sobom, sretni, koji mudro žive svoje živote. Ne tražite pomoć od nekog tko ne može na kraj sam sa sobom već od nekog tko je „jaka“ osoba. Barem jači od vas. To je sasvim prirodno.
Što vi duže ostajete vjerodostojna osoba u očima djeteta, što više mu pokazujete svoju snagu i umješnost da se znate nositi sa životnim nedaćama, što vas dijete više vidi kao nekog tko zna doživjeti i pozitivne i negativne emocije tako da se nosi s njima kao da su dio života, što ste više svoji a ne glumite nešto što niste, to će vam duže vjerovati i obraćati vam se za savjete.
Kada počnu sumnje?
Djetetu nije jasno kako to da niste sretni u svome životu. Kako to da niste zadovoljni s toliko svega što imate? Zbog čega se ljutite a ne riješite to i krenete dalje?
Dijete misli, moji roditelji mogu sve al jedno ne – ne mogu biti sretni i zadovoljni. Pa to je najvažnija stavka u životu. Što će ti sve na svijetu ako nisi zadovoljna osoba, ako nisi sretan s onime što imaš i ako ne uživaš u životu?
To znači da nisi svemogući!
Stoga je važno da kao roditelji učinite sve da vam bude dobro. Za vaše zdravlje je to dobro, za vaš život još i bolje a za ljude oko vas najbolje.
Život treba organizirati tako da imamo balans u poslu i užicima, tako da nam bude dobro, da imate neka svoja sitna zadovoljstva koja vas ispunjavaju. Ne možete inače izdržati sve što vam život donosi ako nemate i balans onoga što volite i onoga što morate. Lakše je raditi „moranja“ ako si napunite baterije onime što volite i u čemu uživate. U sve to možete uključiti i dijete. Planinarenja, ples, čitanje, pletenje, sportovi, druženje s prijateljima, bavljenje aktivnostima koje volite ili samo odmor. Svatko za sebe zna što mu puni baterije i prazni stres.
Takvim načinom života odavat ćete istinsko zadovoljstvo sobom a vaše dijete će dobiti zadovoljne roditelje.
Razmislite malo o tome da podignete kvalitetu svog života na tu razinu da vam bude dobro. Da ne radite samo ono što morate već i ono što želite i u čemu uživate.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!