Dijete ima najbolju namjeru pomoći roditelju i trudi se na svoj način kako god zna i umije. Uglavnom uči gledajući odrasle. Umjesto da odrasli to cijene i motiviraju, da gledaju, vide i primjećuju ono što je dijete dobro napravilo, ono što je htjelo i ono što je uspjelo, odrasli najčešće gledaju onu drugu stranu.
Gledaju i vide sve što dijete nije dobro napravilo nabrajajući neuspjehe i greške koje je dijete učinilo prilikom njegovog prvog pokušaja. Takav način djelovanja odraslih poručuje djetetu da nije dovoljno dobro, demotivira i tjera na odustajanje od pokušaja.
Još će koji put pokušati iznenaditi vas, ali ako vi nastavite s istim porukama, tada će i dijete odustati od pokušaja.
Ono što se odrasli tada počinju pitati, kako to da dijete više ne pomaže, a bilo je tako dobro. Razlog je upravo vaša reakcija koja je možda bila nesvjesna i u najboljoj namjeri ali je rezultirala demotiviranjem.
Stoga, pokušajte osvijestiti svoje reakcije, svoje riječi koje upućujete djetetu kada nešto napravi. Nastojte ga motivirati a to upravo kreće od vas, vaše prve neverbalne reakcije na dječji pokušaj, vaše prve rečenice koju izgovorite i vašeg komentara koji uputite. To dijete pamti!