Koliko puta bi umjesto djeteta kao roditelj učinio sve samo da mu olakšaš?
Koliko puta si u životu to već i učinio?
Misliš li da je dijete zbog toga prošlo bolje ili lošije?
Ta neka zaštitnička osobina roditelja prema djetetu uglavnom dovodi dijete do toga da nije snalažljivo i da očekuje od roditelja da ga štiti u situacijama kad zađe u probleme.
Tu nastaju dva važna problema djeteta.
Prvi problem je da se dijete ne zna samostalno snaći u životu.
Lako je kad je dijete mlađe ali kad je 20 ili više godina a još uvijek očekuje da roditelj riješi problem koji ga muči i ne zna od kud da počne rješavati, te i dalje očekuje da roditelj “spasi” stvar, to postaje sve veći problem, kako djetetu, tako i roditelju.
Drugi problem je da dijete nije razvilo odgovornost za to da su njegovi problemi njegovi i da ih treba rješavati. Takvo dijete će imati poriv svaljivati na druge osjećaj da to treba riješiti netko drugi. Čak se neće ni sjetiti da je do njega.
Nerijetko čujem konkretne primjere odraslih osoba, nanovo zaposlenih na prvim poslovima na koje ne dođu jer su bolesni i nemaju potrebu javiti poslodavcu da, neće doći i ne vide problem u tome. Poslodavac mora njih zvati da vidi što je i zašto nisu došli na posao. Oni ne osjećaju odgovornost da je to njihovo.
Ili ako imaju neke obaveze, podrazumijeva se da to riješe bez da uzmu godišnji.
Treći problem je da krive druge za ono što im se dogodilo ili im se događa. Najčešće su krivi roditelji a kasnije svi drugi. Oni sebe smatraju žrtvom okolnosti.
Ako kroz zaštićivanje odgajamo dijete misleći da ćemo mu olakšati život, mi zapravo ne pripremamo dijete za život.
Priprema djeteta za život ne znači nositi teret umjesto njega već pripremati dijete od malih nogu za to da postepeno, u skladu s godinama nauči nositi sve teži teret tako da s vremenom i onaj najteži teret ne doživljava kao da se ne može nositi s njime već da je spreman suočiti se sa svime.
Pripremiti dijete za život znači podučiti dijete kroz raznorazna iskustva da je život izazovan ali da u svakom trenutku imamo sve resurse potrebne za trenutne izazove.
Nema šanse da dođete u teretanu prvi dan i dignete teret od 100 kg bez posljedica. Ali ako se postepeno pripremate i krenete od pola kile, kroz par mjeseci ćete povećavati teret, tijelo će se navikavati a vama biti normalnije te ćete biti sve više ponosniji na sebe što dižete sve više i više.
Ne oduzimajte djetetu priliku da uči i vježba te da bude ponosno na sebe što se umije nositi sa životom.
Važno je da dopustimo djetetu da vježba od malih nogu, ne preuzimajući teret na svoja leđa već bodreći i potičući da ono to može, dijete postaje sve spremnije i mudrije za život, a mi sve ponosniji.
Takvo dijete je zahvalno za sve poduke dok će zaštićivano dijete biti nezahvalno i kriviti roditelje zašto ne odrade umjesto njega.
Stoga, dragi roditelji, imate li poriv da sve činite umjesto djeteta, znajte da će vas takvo dijete uglavnom manje voljeti a očekivati više, i nikad neće biti zadovoljno učinjenim.
Treba li vam takvo što?
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj