Obožavam otvarati drugima nove perspektive!
Moj život se počeo mijenjati tek kada sam sebi dozvolila da promijenim svoj kut gledanja. Redovito odlazim na predavanja i radionice drugih ljudi koji na život i situaciju gledaju iz drugog kuta. To me naučilo da nije sve samo onako kako ja mislim. Naučila sam da postoje mnoga viđenja iste situacije i sva su nekome istina. Upravo ta nečija istina pokazala mi je da nije samo moja istina jedina i da je važno uvažavati i druge, saslušati ih i nastojati razumjeti. Ne moram se slagati s nekime, samo trebam razumjeti. To je dovoljno. Meni je to dovoljno da o životu naučim nešto novo. Svačije novo viđenje situacije je meni otkriće.
Kada naučiš tako živjeti, onda ti drugi nisu prijetnja nego izazov. Upoznavanje drugih kutova gledanja obogaćuje me kao osobu, pomaže mi da razumijem djecu u školi. U razredu od 20-ak učenika, ni jedno jedino dijete nije identično s drugim djetetom.
Zar to nije čarobno? Zar nije divno to što smo toliko različiti, da svatko gleda na svijet svojim očima, da svatko od njih doživljava situacije na svoj način?
Ako možete razumjeti što više različitih ljudi, tada te to obogaćuje kao osobu. Proširuje osobne vidike. Bogati osobnost. Kao kameleon možeš se prilagoditi i razumjeti a i dalje ostaješ ti TI.
Gledamo li tako na život, mi ćemo od života dobiti najviše. Od svakog tko nam uđe u život možemo nešto naučiti – ili što želimo, ili što ne želimo. Nećemo osuđivati nego uzeti za sebe ono što nam odgovara. Nećemo trošiti vrijeme i energiju na to da mu dokažemo da nije u pravu, već ćemo staviti fokus na to da mi razumijemo i shvatimo njegovu perspektivu koja je nama nov način gledanja na svijet. Još jedan od kutova gledanja koji mene obogaćuje.
Ne samo da mi pomaže u radu s djecom u školi, nego me obogaćuje kao roditelja jer uviđam da moja djeca drugačije gledaju na svijet, situacije i ljude. Drugačije nije nužno loše. Samo je drugačije. Meni prilika da naučim s koje strane još nisam pogledala.
Kako mi takav način gledanja na svijet pomaže u edukaciji roditelja?
To mi je gotovo uvijek polazišna točka u edukaciji.
Što ako su djeca u pravu ili znaju od nas više nego li uopće možemo sanjati i zamisliti? Što bi bilo kada bismo situaciju sagledali s ove strane? Iz ovog kuta? Ima li tu išta interesantno za nas?
To vam je kao u onoj priči sa slonom.
Dali su slijepcima da dodirnu slona ne rekavši im o kome se radi. Svatko s druge strane. Jedan ga je uhvatio za nogu i rekao da je to stup. Drugi mu je uhvatio kljove i rekao da je to deblo platane. Treći ga je uhvatio za uho i zaključio da je to velika lepeza. Četvrti ga uhvatio za rep i rekao da se radi o zmiji.
Svatko od njih rekao je svoje mišljenje i opisao životinju na osnovu svoje dosadašnje spoznaje i znanju o životu. Je li netko od njih u krivu? Jesu li svi u pravu? Ili?
Tako i mi svojim znanjem prosuđujemo druge. Ako se „zatvorimo“ ne želeći učiti, ostat ćemo na istom nivou. Ako se otvorimo za nove perspektive, nastojimo razumjeti i prihvatiti da tu možda ima nešto više, moooožda se dogodi da shvatimo da se radi o slonu jer ćemo sebi dozvoliti sagledati čitavu sliku.
Ako je sve s razlogom, onda ste i dijete dobili s razlogom. Jedan od razloga može biti da vam proširi vidike, da vas nauči da bolje razumijete sagledati širu sliku. Možda će vas to kao osobu obogatiti. Izgubiti sigurno nećete ništa, a dobiti puno.
Otvorite se za nove mogućnosti i nova viđenja situacija i profitirajte.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!