Kakav je osjećaj kada vam netko nešto obeća a ne ispuni? Kakvo mišljenje imate o toj osobi? Što ako to uradi nekoliko puta? Što činite – prekidate li odnos s tom osobom ili tolerirate i prihvatite da je takva?
A što je s vašim osjećajem unutar vas, nakon tolikih neispunjenih obećanja?
Razmislite malo i prisjetite se neke osobe i osjećaja koji vam stvara.
Jeste li jedan od onih roditelja koji svojem djetetu rado obećaju a rijetko izvrše?
Ili ste onaj koji samo povremeno obeća ali zbog okolnosti ne ispuni baš svako obećanje?
Ili ste ipak čovjek od riječi koji kada nešto obeća, onda to i realizira, pod svaku cijenu?
Svi bismo voljeli biti ovo treće, no život je nepredvidiv i okolnosti se katkada poslože da postanete oni koji povremeno pregaze riječ a nedajbože i češće.
Što činiti u takvim okolnostima i kakav stav kao roditelj zauzeti?
Ono što je idealno i najbolje, je da kao roditelj ne obećavate djetetu prečesto već radije iznenadite. Djeca su vrlo fleksibilna bića i radije se priviknu i više vole iznenađenja nego li razočarenja neispunjenim obećanjem.
Stoga je bolje za dijete da ne govorite o nečemu već da iznenadite kada ste 100% sigurni, pa premda to bilo i u posljednji čas.
Dijete će se lakše priviknuti na to da je nešto u zadnji čas i u veselju krenuti u to, nego li da čitav tjedan nešto očekuje a na kraju ništa od toga.
U takvoj situaciji vi postajete osoba od nepovjerenja.
U prvoj situaciji ste osoba od povjerenja, što je za dijete vrlo važno.
Dijete roditelja bezuvjetno voli i vjeruje mu sve dok roditelj svojim postupcima polako ne nagna dijete da mu sve manje vjeruje. Za to su potrebne godine i ne radi to dijete odmah. Iznova i iznova daje šansu roditelju, no ako vi i dalje ponavljate iste ili slične postupke, povjerenja je sve manje i manje.
Svaki roditelj bi trebao u situacijama u kojima ste djetetu nešto obećali a ne realizirali, VIŠE VREMENA posvetiti djetetu i osobno mu objasniti nepredvidive okolnosti koje su se izjalovile.
Možda u nekoj od situacija niste čak ni krivi što ne možete realizirati obećanje, no bez razgovora s djetetom, ono neće shvatiti.
Zato je važno da naučite NE obećavati ili da naučite sprati ljagu sa sebe ako niste krivi. No, to možete samo par puta. Ako pak jeste krivi, onda se ISPRIČAJTE i ne ponavljate iste greške.
Posljedice znate – gubitak povjerenja u vas.
Što se dešava kada dijete izgubi povjerenje u vas?
Polako gubite dijete, trenutke povjeravanja i trenutke razgovora. Do tada ste osoba koja može riješiti sve, a od tada ste osoba kojoj ne vjeruje da može riješiti išta.
Jednako kao što vi ne shvaćate ozbiljno osobu koja vama obećaje a ne izvršava obećano. Nemojte i vi biti jedna od takvih (ne)osoba naročito ne prema djetetu koje vas voli i ne očekuje da ga prvi u životu razočarate.
Razočarat će ga mnogi, nemojte i vi!
Ipak treba nekog kome može vjerovati, na čija će vrata uvijek moći pokucati i tko će mu kada jednom nešto kaže da će riješiti, pomoći ili učiniti – to tako i uraditi.
Sve je manje takvih ljudi oko nas. Ono što možemo je da se potrudimo sami biti takvi.
Ono što uvijek možemo je da ne kažemo nešto u što nismo sigurni ili da obećajemo već da iznenadimo.
Znači, obećanje pretvori u iznenađenje i ne možeš pogriješiti, osim ako tvoje dijete ne voli iznenađenja.
Roditelj je djetetu jedna od prvih osoba koja ga uči životu, djelovanju i svojim primjerom ponašanju te je stoga važno da se potrudite biti dobar i uzoran primjer.
Time što obećajte nešto i dijete se tome nekoliko dana ili sati raduje i veseli, a onda ne realizirate već to pretvorite u tugu i razočaranje, udaljavate dijete od sebe. Nemojte misliti da ga čeličite ili takve nekakve nebuloze.
Samo se udaljenost između vašeg srca i srca vašeg djeteta povećava i povjerenje gubi. Za to su krivi vaši pogrešni postupci koje uvijek stignete ispraviti drugačijim djelima. Sve to počnite činiti od danas, što prije dok je povjerenje još postojeće.
Ne čekajte i ne nadajte se da će se to samo riješiti.
Vi ste ti koji to trebate odraditi! Danas!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!