Ono što najviše ostaje u sjećanju su divni emotivni trenuci koje pamtimo.
Kojih emotivnih trenutaka će se vaše dijete sjećati iz svojeg djetinjstva?
Što je to što će pamtiti?
Danas stvarate takve trenutke!
Danas za neka buduća vremena!
Ako idete u shoppinge i kupujete stvari, to neće biti nešto što će ostati kao sjećanje jer materijalno najprije zaboravljamo.
Ako se s djetetom povremeno poigrate, ono se toga neće sjećati.
Ako tu i tamo zaigrate neku društvenu igru, ni toga se neće sjećati.
Ako neke situacije ne ponavljate u kontinuitetu, neće ostati duboko urezane već samo kratko sjećanje na trenutak kako se dijete tada osjećalo.
Ono što ostaje su one divne situacije u kojima s djetetom imate rituale i svakodnevne aktivnosti koje ponavljate u kontinuitetu. Ono nešto čemu se dijete svaki dan već i danas raduje i „jedvačeka“ a vezano je uz vas i vaše vrijeme.
Svugdje gdje ulažete svoju energiju na redovitoj bazi, to je djetetu ono što ostaje.
Koliko takvih zajedničkih aktivnosti imate?
Koliko u danu ili tjednu odvajate vremena za takve trenutke?
To mogu biti obiteljski rituali a može biti i vaš osobni ritual s djetetom.
Što ih češće ponavljate i što više uživate zajedno u tome, to će ostati kao divno sjećanje.
To vam je kao kad hodate po travi i želite napraviti stazu ili puteljak. Što ćete češće ići tim putem, to će puteljak više ličiti na put i trava će više biti ugažena.
Tako je i odnosom koji stvaramo s djetetom ili s bilo kim drugim.
Što češće to radimo, to je bolje upamćeno i odnos se produbljuje.
To što samo povremeno nešto učinite, to samo znači da će se trava vratiti i zarasti puteljak. Puta/odnosa neće biti.
Potrebno je češće, u kontinuitetu, stvarajući sjećanja, gradeći ritual.
Nema druge!
Prisjetite se sebe i svojeg odnosa s roditeljima!
Čega se sjećate?
Rituala, jakih emotivnih situacija i trenutaka punih ljubavi ili straha.
Što je emocija jača ili što se češće primjenjuje, to duže ostaje u sjećanju.
Svako vaše vikanje, batinanje ili ružno ponašanje u kojem je prisutan strah, također će ostati u sjećanju djeteta.
I sada zamislite, povremeno se igrate i divno vam je, no povremeno i vičete i grubi ste do suza djeteta…što će pamtiti?
Želite li tako?
Danas je vrijeme da učinite nešto drugačije da toga ne bude.
Možete! Uz adekvatnu edukaciju i pomoć – možete!
Želim vam puno sreće, a ako zapne ili ne možete sami – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj