Na tjednoj bazi primam roditelje na individualno savjetovanje. Većina roditelja dolazi u nadi da ću promijeniti dijete a ne njih.
Ja nikoga ne mijenjam!
Poznato je da ne možeš nikoga promijeniti ako se on ne želi mijenjati.
Niti mi je to namjera.
Namjera mi je ukazati na ono kako stvari stoje. Kada čovjek shvati kako stvari stoje, onda sam poduzima nešto, mijenja sebe ili pak pusti i ne čini ništa.
Svatko preuzima odgovornost za svoja djela.
Roditelj za svoja, dijete za svoja.
Najgora varijanta koja se dogodi je ta da se roditelj razočara što ja ne mogu promijeniti dijete, a što se ni dijete ne želi promijeniti. Tada postaje ljut i na mene i na dijete i na sustav.
Dakle, dragi moji roditelji, vi ste uzor i odgovorna osoba za svoje dijete. Svi ostali smo tek poslije vas. Tek poslije vas možemo imati bilo kakav utjecaj.
Vaš utjecaj je najmoćniji.
Jedino što dijete ne sluša što mu govorite nego vas promatra-
Pa kada se vi ljutite i ponašate tako da očekujete da se dijete mijenja, to isto dijete uči gledajući vas. Dijete očekuje da se vi trebate promijeniti.
Kada biste kojim slučajem promijenili ponašanje i kao uzor preuzeli odgovornost, promijenili sami sebe, tada bi i dijete slijedilo vas.
Ovako, sve dok krivite, krivi dijete i vas. i tako se vrtimo u krug.
Nije do mene, do vas je…kada su vaša djeca u pitanju.
Do mene je kada su moja djeca u pitanju.
I tako svaki roditelj ima odgovornost najprije za sebe a onda i za dijete.
Ne popravljam nikoga, samo usmjeravam, educiram, potičem, motiviram i inspiriram.
To je moja moć!
Sve ostalo je u vašim rukama!
Roditelji koji shvaćaju kolika je moć u njihovim rukama, brzo čine promjene.
Svi ostali…krive druge…i pate.
Želim vam svu sreću, a ako zapne – tu sam!