POSTOJI LI RAZLIKA U ODGOJU DJEVOJČICA I DJEČAKA?

Je li vam ikada palo na pamet da bi odgoj djevojčica i dječaka trebao biti različit ili se toga niste ni sjetili? Rekli bi neki, dijete je dijete i ne bi tu trebalo raditi razlike.

No, zar doista ne bi?

Razmislite malkice kakve igračke kupujete djevojčici a kakve dječaku?

Kakvu odjeću birate za djevojčice a kakvu za dječake?

Kako uređujete sobu za djevojčicu a kako za dječake?

Koje riječi govorite dječaku a koje djevojčici kada padnu ili se udare?

Koje poslove dajete ženskom djetetu a koje muškom? Tretirate li ih jednako?

Razmislite i osvijestite sebi neke svoje postupke kojih možda niste bili svjesni a činite ih.

Od malih nogu se trudimo dječake odgajati da budu čvršći i jaki dječaci no onda kada uđu u pubertet kako izbjegavaju i odbijaju sve raditi nekako se više oslanjamo na žensko dijete.

U današnjem društvu izostaje onaj dosljedni i autoritativni odgoj dječaka poput vojske ili internata gdje se odcjepljuje od obitelji i oslanja na vlastite snage da dobije krila za let.

Današnji dječaci ostaju u roditeljskom okruženju sve duže i ako se okolnosti poslože da ih odgaja samo majka, teško će prerezati pupčanu vrpcu do kasnih godina. Za dječaka koji je 15+ je važno da odgoj preuzme otac kako bi ga naučio logičkom razmišljanju a ne toliko oslanjaju na emocionalnu razinu koju podučava majka. Majke su posebno vezane za mušku djecu te ih stoga razmaze svojom popustljivošću u smislu da im dozvoljavaju nešto što otac ne bi.

Time pripremamo dječaka za sigurnije donošenje odluka, jačamo vjeru u sebe i samopouzdanje. Kada muško dijete odlučuje na osnovi emocija postaje vrlo nesigurno u sebe. Kada se oslanja na racio i logiku, točno zna što treba. To je njihov put a tu mu pomaže otac.

Za razliku od djevojčica za koje je to bitno da nauče odlučivanje emocijama, njih se opet nerijetko odgaja da razmišljaju i djeluju poput muškaraca i po muškom principu.

Tako ćemo djevojčici od malih nogu oblačiti trenirke i hlače a ne haljinice i suknje jer je tako praktičnije.

Govorit ćemo joj da ne plače i da bude jaka i da će sve to proći kad će se udavati umjesto da je učimo da je bol važno isplakati.

Pripremat ćemo je za različite kućanske poslove a štedjeti sina pod izgovorom da postoje ženski i muški poslovi.

Kako u kući ima više ženskih poslova, muško dijete će ih biti oslobođeno a žensko će ih morati odrađivati. Tako ćemo djevojčicu navikavati na različita „moranja“ od malih nogu što je u stvari muški princip. Umjesto da muško dijete navikavamo na moranja jer ga odgajamo da bude „glava“ obitelji i netko tko bi trebao znati sve poslove kako bi mogao voditi obitelj, mi njega štedimo a djevojčicu upregnemo da vuče.

Tako dobijemo ženu koja drži tri ugla kuće i muškarca koji je njena podrška. Današnje žene zato pucaju po šavovima dok dječaci nisu navikli preuzimati odgovornost. Ako dječaka od malih nogu ne podučavamo da preuzima odgovornost za svoje obaveze, nećemo ga moći stići to naučiti.

Ne zaboravite da su djeca u otporu od učenja u vrijeme puberteta. Tako da imamo najviše vremena do puberteta, odnosno do cca 13,14 godine.

Djevojčice u pubertet ulaze nešto ranije, čak već s 11, 12 godina kada mnoge dobiju menstruaciju.

Žensko tijelo pod utjecajem mjesečnih hormonalnih promjena je emotivno oscilirajuće te će se događati da će djevojčica imati više-manje osjetljive dane.

Trudimo li se tih dana štedjeti djevojčicu ili je tretiramo kao i svih ostalih dana? Ili smatramo da to nije ni važno?

Ponašamo li se tako prema djevojčici koja ima menstruciju, nije ni čudo da menstruacije izostaju kod mnogih žena ili su vrlo neredovite.

Mnogi roditelji navode razlog osjetljivosti ženskog tijela kao problem govoreći za kćer – ona je osjetljivija od njega. Kao da djevojčica ima utjecaj na to. To je dio njenog tijela s kojim ona uči živjeti a okolina je zbog toga osuđuje a ne podržava.

Što ako je žensko tijelo osjetljivije po prirodi i treba više nježnosti, pažnje, ne forsiranja, katkada i više odmora od muškog tijela koje treba jačati i čeličiti da bi bilo čvršće. Muškom tijelu to nije problem dok je ženskom to osnova življenja – nositi se s hormonima.

Nekako na to ne obraćamo pažnju i onda se javlja disbalans hormona kod djevojčica koje kada postanu žene sve češće obolijevaju od poremećaja hormona različite vrste (od neredovitih menstruacija do problema sa štitnjačom). Kao da tijelo govori da im je ugrožena ženstvenost koju štite i žele da dođe do izražaja ali društvo to ne dozvoljava.

Ako ste roditelji ženskog i muškog djeteta, važno je da se raspitate i educirate o razlici u odgoju jednog i drugog djeteta kako biste barem u nekim detaljima bili oprezniji i ne plaćali posljedice svojeg neznanja.

Prijavom na Webinare na ovu temu Kako pravilno odgajati žensko ali i muško dijete tako da se možete naučiti vrlo važne stavke u odgoju svoje djece za koje vam možda nitko nikada nije rekao.

Čudimo se zašto nam u društvu izumiru „pravi“ muškarci i nestaju kavaliri a mi se kao roditelji, odgajatelji, učitelji i društvo općenito niti ne trudimo da ih tako odgajamo. Sve vezano uz tu temu je izostalo u odgoju.

Kako da djeca nauče nešto čemu ih ne podučavamo ni teorijski a niti praktično?

Kako da žena bude fina dama, ženstvenih i senzualnih manira kada je od malih nogu tretiramo kao snažno biće koje može sve i učimo svim poslovima svijeta za težak život. Ne učimo je da se oslanja na muškarca ili na intuiciju već da zasuče rukave i obavi sama. Potpuno muški princip.

Kako da se takva žena u braku osloni na muškarca i vjeruje mu u potpunosti? Neće ga ni doživljavati već će se sama pobrinuti za to, mimo njega. On će to doživjeti kao nepoštovanje njega.

Ima tu dosta toga na što treba obratiti pozornost a nitko nas o tome previše ne podučava pa sam vam htjela skrenuti pažnju da se malkice sami educirate po tom pitanju ili pak se pridružite mojim edukacijama.

Pozivam vas i na edukacije o okidačima djece i roditelja kao i uvjerenjima roditelja.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

PRIJAVA