Četvrta Božja zapovijed govori: „Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.“
Nekada se poštovanju pridavalo više važnosti nego danas. Počelo je od roditeljskog doma gdje se uglavnom uspostavljalo strahopoštovanje, pa se nastavilo u crkvi (za one koji su u crkvu odlazili), pa u školi i na kraju cijeli državni režim je bio organiziran tako da te tjerao na poštovanje svega.
Promjenom sustava, srećom sve se olabavilo. Samim time je strahopoštovanje nestalo iz škole, crkve i društva, a ostalo je poštovanje koje je potrebno njegovati, ne više na strahu nego na ljubavi.
Ono što je ključno u cijeloj priči je to da i dalje roditelj nosi teret i od njega sve mora početi. Ne nauči li roditelj dijete poštovanju, u kasnijem razvoju teško da će dijete imati priliku tu odliku svladati u potpunosti.
Kako dijete naučiti i podučiti poštovanju?
Poštivanje roditelja, odraslih i starijih, poštivanje nepoznatih, poštivanje prijatelja, pa čak i odnos prema stvarima, a cijela priča kreće od poštovanja sebe.
Ako ne poštuješ i ne voliš sebe, nećeš moći ni druge.
Stoga roditelj podučava primjerom – najprije mora sebe poštovati da bi se s poštovanjem odnosio prema djetetu.
Kako razlikovati roditelja koji sebe poštuje i želi svoje dijete naučiti poštovanju od onog tko to nije?
– Roditelj koji rado boravi sa svojim djetetom, ne izbjegava igru i druženje s djetetom, koji se voli spustiti na nivo djeteta i često djetetu pokazuje da se druži s njim iz ljubavi a ne iz moranja, na izravan način poručuje djetetu ljubav i poštovanje.
Prisjetite se sebe i nekog svojeg odnosa s prijateljima. Prijatelj koji uvijek ima vremena za vas i tu je kada vam zatreba, pruža podršku i rame, osjećate da vas poštuje, zar ne?
– Čega ima više u vašem odnosu s djetetom – kritike ili pohvale? Ako češće kritizirate nego li hvalite, tada šaljete djetetu poruku kako ono nije u pravu i ne zna, a vi znate bolje.
Gdje je tu poštovanje?
No, ako imate pravilan omjer pohvale i kritike, ako uz kritiku dajete i objašnjenje o tome zašto vi tako mislite a ujedno prihvaćate stav i mišljenje djeteta, šaljete poruku djetetu da poštujete njegovo mišljenje no da imate svoje. Samim time podučavate dijete da se i ono prema drugima odnosi s poštovanjem u vezi tuđeg mišljenja. Ima svoje no poštuje tuđe.
– Ako na svoje dijete gledate s visine jer je ono još malo i nema pojma o ničemu, te se prema njemu tako odnosite, svjesno ili nesvjesno, tada mu poručujete da ga ne poštujete jer ste iznad njega. Mnogi psiholozi preporučuju čak i fizičko spuštanje na razinu djeteta, tako da čučnete ili se sagnete i pogledate dijete u oči. Pokušajte osvijestiti svoj stav koji zauzimate kada se obraćate djetetu – je li s visine ili nije. Vi i jeste viši od djeteta, ako povisite ton i još zauzmete stav da ste gore, tada tu nema nikakvog poštovanja. To je put do strahopoštovanja. Djeca bježe, prije ili kasnije od takvih ljudi. I najčešće prvom prilikom rade kontru, kada ovi ne vide.
Pokušajte imati na umu da odgajate budućeg čovjeka, budućeg roditelja, nastojite na dijete gledati kao na dušu koja uči te joj je potreban odličan model od kojeg će učiti.
– Govorite li istinu djetetu? Ili pričate jedno a radite dugo? To nije put do poštovanja. Poštujete li vi takve osobe? Govore jedno a rade drugo. Takve se ne poštuje niti malo. Nemojte biti jedna od tih osobica.
– Kada vam se dijete obraća, slušate li ga ili radite nešto drugo? Kako se vi osjećate kada nekom prijatelju nešto pričate a on se bavi nečim drugim? Kao da vas ne poštuje, zar ne?
Isto to vi radite djetetu kada radite sve drugo samo ga ne slušate. Koliko puta vas dijete moli da ga poslušate, a vi se bavite „nečim važnijim“? Gdje je tu poštovanje?
– Što mislite što vas više uči poštovanju – suosjećanje prema drugima ili naređivanje?
Kada biste djetetu više pokazivali ljubav, suosjećanje, empatiju i razumijevanje, ono bi vama uzvraćalo na isti način. Zar to nije poštovanje?
No, ako u odgoju koristite uglavnom naredbe, moranja, viku i ono što vi želite bez da poštujete dječju želju, tada vam dijete uzvraća baš onime čemu ga učite i počinje se ponašati isto – naređuje, viče, traži od vas bez da moli. Tek po reakciji djeteta prema vama možete sebi osvijestiti kako tu nema poštovanja, no priča je počela puno prije i to od vas. Vi ste tome dijete podučili samo niste bili svjesni posljedica. Tek na posljedicama ste osvijestili situaciju.
Uvijek ima prostora za poboljšanje. Dijete je bićence koje vas bezuvjetno voli i oprašta do određene granice (najčešće do puberteta). Stoga se potrudite promijeniti zbog malenog a i zbog sebe.
Naučite li svoje dijete poštovanju, napravili ste veeeliki korak za svijet. Šaljete u svijet osobu koja će poštivati sve druge i odnositi se tako prema svima.
To vam je kao eho. Vi poštujete sebe i dijete, a dijete sebe i svijet.
Pokažite djetetu da vrijedi i ono će isto to pokazati vama i svijetu.
Pokažite djetetu da ne vrijedi i ono će isti to pokazati vama i svijetu.
Birajte danas i djelujete od danas bolje za sebe, dijete i svijet.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!