Kada vidite nasmijanog i sretnog roditelja, pitajte ga za tajnu njegove sreće.
Znam da nemamo taj običaj.
Nekako je u prirodi osoba da se više žale jedni drugima a manje pričaju o uspjehu i sreći.
Postalo je važnije da dokažeš da su tvoji problemi veći od problema sugovornika. Umjesto da se hvalimo dobrim, da naglašavamo sreću, zadovoljstvo i lijepe trenutke, nekako radije radimo obrnuto.
Za primjećivati dobro i lijepo treba trening. Trening uma. Um ima sklonost naglašavati ružno. No, ako svaki dan uložimo svjesni napor u to da primjećujemo dobro i samo dobro, tada ćemo vrlo brzo biti nagrađeni.
Kao prvo dolazit će nam u život još više dobroga.
Kao drugo počet ćemo primjećivati lijepe i dobre situacije.
Kao treće postat ćemo zahvalni za sve te dobrote.
Život će nam biti bolji a kvaliteta života na višoj razini.
Vratimo se na početak – što je bilo prvo? Što je potrebno učiniti?
Uložiti SVJESNI napor, ignorirati i prešućivati loše a zamjećivati i naglašavati dobro.
Počinjemo od sebe.
Svaki dan naglašavajte sve dobro što je vaše dijete učinilo, primjećujte djetetove pozitivne osobine, zahvaljujte što je zdravo, pristojno, što nemate probleme u školi, što dobro pamti, primjećujte i pohvaljujte predmete u kojima je uspješniji, naglašavajte ono za što ima sklonosti, potičite bavljenje hobbyjima, ako brine o kućnom ljubimcu – pohvalite brigu, ako imate više djece, pohvalite ih u trenucima kada se slažu a ne da primjećujete samo kada se svađaju.
Ima toga tijekom dana puno, samo naše oči i uši nisu izvježbane da primijete pozitivu. Stoga im je potreban trening.
Svakodnevnim gledanjem u svjetliju stranu života izvježbat ćete svoj um da primjećuje dobro i samo dobro. To je put do sreće!
Tako ćete biti zadovoljniji roditelj a i širiti to zadovoljstvo na ljude oko sebe.
No, morate krenuti od sebe i ulaganjem svakodnevnog SVJESNOG napora. Bez toga neće moći.
Ubrzo će se isplatiti i vama i onima oko vas. Samo krenite!