Jučer sam gledala video djece koja su nezadovoljna darovima koje su dobili, njihovim scenama koje rade iz frustracije i dramom zbog toga što nisu dobila očekivano.
Sličnom sama uživo svjedočila prije nekoliko godina u školi kada smo imali razmjenu poklona za Valentinovo i kada je djevojčica bacila drugoj djevojčici u glavu poklon koji je dobila jer to nije ono što je očekivala. Izvrijeđala ju i pokazala iznimnu nezahvalnost. Pokvarila nam svima to Valentinovo i ostalo nam u gorkom sjećanju.
Nerijetko u pričama oko toga što su djeca dobila za rođendane ili u čizmicu svjedočim frustraciji i nezadovoljstvu jer očekuju skuplje poklone a dobiju skromne ili po njihovom mišljenju neaktualne.
Srećom, nije tako kod mnoge ostale djece. Točno se vidi razlika u odgoju djeteta. Svaka obitelj ima neke svoje vrijednosti i svoja pravila koja slijedi. Neke obitelji nisu svjesne da kod djece ne razvijaju skromnost već baš naprotiv, tijekom nekoliko godina sami sebi naprave problem jer ne znaju više čime darivati dijete jer su u prvih nekoliko godina ispucali sve. Tada dijete zbog mlađe dobi nije ni stiglo uživati u svemu dobivenom a niti je bilo svjesno vrijednosti koju ti darovi imaju. Kasnije bi mu dobro došlo.
Neke obitelji njeguju ono „previše svega prerano“ i time umjesto da djecu odgajaju svjesno i zahvalno oni zapravo odgajaju djecu koja su nezadovoljna i nesretna pa čak i ako dobiju skuplje darove jer nije poanta u cijeni već u tome imaju li i ostali to, je li to dovoljno atraktivno i moderno i hoće li zbog toga biti „in“ među vršnjacima.
Ne možemo reći da su djeca sama od sebe postala takva!
Do roditelja je i obitelji koja njeguje pogrešne vrijednosti. Važnije im je pokazati se pred drugima nego razvijati kod djeteta cijenjene i zdrave vrijednosti zbog kojih će dijete jednog dana biti sretno i zadovoljno.
Gotovo uvijek se prema ponašanju djeteta vidi utjecaj koji su roditelji imali na dijete tijekom odgajanja.
Netko će sada reći da ima dvoje djece i da je jedno skromno a drugo potpuno drugačije i neskromno a kao odgajaju ga isti roditelji. Način na koji su se odnosili prema djetetu i postupali prema njemu nije isti kao prema onom drugom djetetu jer da je isti, bilo bi sličnosti. Očito nisu bili svjesni da su popustljiviji ili pak da to drugo dijete dobiva više nego li prvo.
U radu s djecom gotovo uvijek pronalazim uzrok u ponašanju roditelja prema djetetu. Dijete se samo prilagodi onome što roditelji čine i smatra to normalnim vjerujući da je to ispravno. Roditelji su ti koji trebaju biti vođe i dati pravedno vodstvo djetetu kao i pripaziti na to da razviju kod djeteta životne vještine i vrline koje će djetetu služiti kroz život a ne mu biti kamen spoticanja.
U ovom užurbanom vremenu i vremenu koje donosi svakojako obilje, većina roditelja koja nije imala kada su bili mali želi svojoj djeci priuštiti sve što i sami nisu imali. Time ne shvaćaju da idu u drugu krajnost i da će jednog dana plaćati cijenu djetetove frustracije i nezadovoljstva.
Sami sebi stvaramo život u kojem namećemo previše svega prerano te time ne cijenimo ono što imamo već držimo fokus na onome što još nemamo ili želimo.
Želje su poput rane na koži. Što je više diraš to sporije zacijeli i više te podsjeća da je tu. Što više želja ispunjavate, to više novih želite. Bezdan bez dna. Hranjenje žudnje dovodi do još više žudnje. Osoba koja je svjesna toga neće svojoj djeci priuštiti takvu vrstu životne frustracije i nezadovoljstva.
Puno je bolje i smislenije podučavati dijete zahvalnosti i prihvaćanju svega što imamo te stavljati fokus na sve postojeće jer time osvještavate dijete koliko je bogato sa svime što posjeduje i mičete fokus s onog što još nema.
Istraživanja nam pokazuju da su zahvalna djeca puno sretnija i zadovoljnija djeca od djece koja drže fokus na svemu što još nemaju i žele.
Stoga, dragi roditelji, pazite na to koje vrijednosti njegujete kod djece kako vam se jednog dana ne bi obilo o glavu to što je vaše dijete nezadovoljno najskupljim mobitelom koji ste mu kupili jer će uvijek postojati nešto bolje što drugi imaju a vaše dijete još uvijek nema.
Marketing i prodaja to znaju i zato koriste reklame i influensere kako bi doprli do vašeg djeteta i uvjerili ga da postoji nešto bolje.
Smatram da utjecaj roditelja na dijete treba biti puno veći od marketinga iako je dostupan djeci na svakom koraku.
Potrudite se odgajati zahvalnu i zadovoljnu djecu koja su sretna sa svime što već imaju i kroz život polako stječu potrebno u skladu sa svojom dobi ili ono što im život donosi. Tako će znati cijeniti postojeće te biti zahvalni i sretni sa svime što već imaju i posjeduju. U suprotnom, frustracija će im polako nagrizati život i životne radosti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj