Koju priču pričate svaki dan?
Što vaše dijete najčešće čuje iz vaših usta?
Možda niste svjesni, ali svaki čovjek ima svoj obrazac ponašanja. Kako vi primjećujete druge i točno znate o čemu će vam početi pričati neke osobe jer žive po nekim nesvjesnim obrascima, tako i drugi primjećuju vaše obrasce. I dok su ih drugi svjesni, akter priče nije.
Koja je vaša priča?
Spadate li u roditelja koji se žrtvuje za dijete i obitelj? Roditelja koji sve radi samo da djetetu bude bolje. I tu priču pričate djetetu. Sve ovo radim samo da bi tebi bilo bolje, da bi tebi omogućio da imaš bolji život kakav ja nisam imala. Žrtvujete li se tako za dijete i obitelj?
Dijete čuje – roditelj je žrtva i uči taj obrazac od vas.
Ili spadate u roditelja koji nikada nema vremena za dijete i obitelj. I to ne zato što vi to ne želite nego zato da bi djetetu bilo bolje. Puno radite i imate osjećaj da nikada nije dovoljno, da su članovi obitelji nezadovoljni i time kako nikada niste s njima a i kako ne zaradite dovoljno.
Dijete čuje – mama i tata moraju puno raditi da bi zaradili. Ja ne smijem smetati.
Jeste li od roditelja koji voli komentirati tuđe živote, baviti se tuđom nevoljom samo da ne mislite na svoju ili da umanjite svoju?
Dijete čuje kako razgovarate o tuđim životima i nemate se vremena baviti njime i svojim životom.
Ili ste od onih roditelja koji stalno čiste i pospremaju da sve bude na svojem mjestu, da barem u domu bude red, bez prašine i prljavštine. Dijete vas vidi s krpom i metlom i živi tako da uglavnom pazi na to da sve nakon njega ostane čisto samo da vi budete sretni i zadovoljni. Poručujete mu da niste sretni.
Ili ste od onih roditelja koji stalno viču i galame, ljute se na druge jer ništa nije kako treba. Svi drugi ne znaju tako dobro kao vi. Ne možete se na nikog osloniti. Sve morate sami.
Dijete čuje da nije dovoljno dobro kada vam pomaže.
Ima tih obrazaca do mile volje. Bitno ih je osvijestiti.
Svaki od ovih obrazaca je uglavnom nesvjesni. Uopće nismo svjesni da smo takvi kakvi jesmo. Ili smo svjesni ali smo se takvima prihvatili i ne mijenjamo ništa. Navikli smo na sebe. Navikli su i drugi.
Ono što je ključno u cijeloj priči je poruka koju šaljete djetetu.
Što želite poručiti djetetu? Čemu ga želite naučiti? Želite li dijete naučiti neki od ovih obrazaca ili ipak želite dati neku vrijednost koja će mu koristiti u životu?
Koje vrijednosti su vam na prvom mjestu?
Koje osobe su vam na prvom mjestu?
Tko je najvažniji u vašem životu?
To je poruka koju šaljete djetetu. No, dijete vas gleda, sluša, proučava i osjeća.
Ne možete vi tvrditi kako vam je dijete najvažnije a onda se okrenuti supružniku i drvljem i kamenjem po susjedi ili prijateljici. Poruka koju šaljete djetetu je da ipak dijete nije najvažnije nego ta susjeda ili prijateljica jer se njome bavite već nekoliko dana. A nakon nje će doći netko drugi.
Takva djeca su zanemarena. Ne fizički, ali emotivno.
Pokušajte posložiti prioritete u životu. To radim s roditeljima na predavanju Obiteljske vrijednosti. Ali i s obiteljima na individualnim savjetovanjima.
Kada osvijestite prioritete u životu, tada usklađujete svoje riječi i djela s njima.
Ako tvrdite da su vam dijete i obitelj najvažniji tada se uskladite i djelujete tako da se bavite njima, da razgovarate s njima, provodite više vremena s njima, pričate o njima, njima i drugima. Djela govore više od riječi.
No, da bismo došli do toga, potrebno je osvijestiti nesvjesne obrasce ponašanja.
Potrebno je promisliti što i tko vam je najvažniji u životu. Kakav život želite živjeti i koju razinu života želite sebi i djetetu?
Život može biti lijep ako ga vi sami učinite takvim. Neće to nitko učiniti za vas. Vi ste odgovorni za svoj život i život svoje djece. Potrebno je učiniti sve moguće pa i nemoguće da svima vama bude bolje.
Pričajte novu priču, bolju sebi i bolju za dijete.
Želim vam puno sreće i tu sam ako zapne i zatreba.
Izvor fotografija: Pinterest