Predugo sam na duhovnom putu da ne bih sva ta znanja primijenila i na roditeljstvo. Dapače, smatram da su roditelji prvi i važni učitelji djeci te trebaju imati znanja o svemu i svačemu kako bi to ostali što duže. Kada dijete nema više što naučiti od svojeg roditelja, okreće se drugima i traži dodatna znanja.
Zato djeca puno pitaju i zato vas glorificiraju jer misle da vi sve znate, da ste popili sva znanja svijeta. Dive vam se. Radoznalo propitkuju jer vam vjeruju da vi znate.
Tek odrastanjem shvaćaju da roditelji ne znaju baš sve i traže odgovore na drugim stranama i kod drugih osoba.
U duhovnosti postoje tri važna koraka koja je poželjno svladati. Kada naiđeš na neki problem tada je za tebe najbolje reagirati na ove načine:
- Ili promijeni situaciju koja ti stvara neugodnosti.
- Ako ne možeš mijenjati tada je prihvati.
- Ako je ne možeš ni promijeniti a ni prihvatiti tada je napusti.
Redoslijed uopće nije bitan. Bitni su principi.
Svatko od nas bi radi svojeg unutarnjeg mira trebao osvijestiti određene situacije te naučiti reagirati na ovaj način.
Ovi principi vrijede i za odgoj.
Ako te uznemirava neko ponašanje djeteta, pokušaj pronaći načine da promijeniš nešto u svojem ponašanju prema djetetu te tako utječeš na promjenu njegovog ponašanja. Ako ne znaš što, nastoj se educirati.
Kada si iskušao sve moguće i nemoguće tada prihvati situaciju da je to tako i ne uznemiravaj se više. Ako te i dalje to uznemirava znači da ovaj princip za tebe ne vrijedi te je najbolje napustiti situaciju, u smislu da se makneš, izađeš iz prostorije ili slično.
Katkada, pod svaku cijenu nastojimo mijenjati druge, no to se svede na to da ih na kraju krenemo kritizirati. Možda smo u početku bili fokusirani na ponašanje, no kako napetost raste tako se srozavamo na to da vrijeđamo i omalovažavamo osobu. Znači s ponašanja smo prešli na osobu.
Posljedice su sljedeće – dijete koje se loše osjeća, roditelj koji se osjeća još lošije i u konačnici situaciju nismo riješili nego smo je samo istraumatizirali. Ponašanje ostaje isto s ranjenim akterima.
Stoga vam preporučujem primjenu ova tri principa, bez obzira na redoslijed bitno da osvijestite situacije i zadržite svoj unutarnji mir u odgajanju svojeg malog bisera koji ne zna kako djelovati pa se zato tako ponaša.
Vi ste djetetu učitelj.
Prva osoba od koje uči kako se treba ponašati i kako treba djelovati.
Čemu ga učite? Kakvom ponašanju? Svađi? Vrijeđanjima? Kritiziranju? Komentiranju loših ponašanja? Ili miru? Pronalaženju mirnih rješenja? Traženje rješenja kroz edukaciju i propitkivanje? Napuštanju kriznih situacija? Prihvaćanju toga da druge ne možemo mijenjati nego samo sebe?
Što će vaše dijete naslijediti od vas? Koje poduke uči od vas, prvih učitelja?
Razmislite!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!