Jedan od najčešćih problema koji roditelji i djeca imaju je nepospremljena soba.
Zanimljivo da ovo nije postojao kao problem u nekim prošlim vremenima jer dijete čak nije ni imalo sobu, a niti toliko igračaka.
Kako to da je to problem današnjice i tko ga je prouzrokovao?
Onaj tko je osigurao djetetu sobu i hrpu igračaka koje dijete od svega nekoliko godina ne može lijepo spremiti u kratkom periodu te odlučuje odustati od spremanja.
No, krenimo od početka.
Koja je najčešća naredba koju dajete djetetu tijekom dana? – Pospremi sobu! Napiši zadaću! Obuj papuče! Pojedi! …
Što god da spominjete od ovih rečenica, tu će se prije ili kasnije naći i spremanje sobe. Dijete nikako da spremi sobu onako kako to roditelj želi.
Jeste li se kojim čudom zapitali kako to da dijete nikako ne postiže vaš standard spremanja sobe, čak i kada nekoliko sati provede spremajući sobu?
Dijete je „samo“ dijete.
Ovakvim drilom spremanja sobe, vjerojatno će jednog dana kada odraste naučiti spremati sobu onako kako to mama želi. No, za sada je suludo očekivati da će to dijete uspjeti sa svega nekoliko godina.
Ne mislite i vi tako?
Znači, još uvijek se nije izvještilo da brzo i uredno pospremi sobu da to bude baš onako kako vi to želite i tražite.
Drugi razlog nespremanja sobe je taj što roditelj najčešće ne nauči dijete pospremati sobu nego mu samo da naredbu da pospremi sobu.
Znači, svakome je potrebno nekoliko puta pokazati neki postupak prije nego li ga ta osoba svlada. Nekima treba duže, a nekima kraće.
Koliko puta ste djetetu pokazali kako se sprema soba? Koliko ste poradili na proceduri spremanja sobe? Gdje što stoji? Kako se i gdje što sprema? Objasnili što ne ide s čime i zbog čega ne ide? Što se sve smije a što ne smije nalaziti u sobi? I tome slično.
Ako čak i jeste ovo učinili, koliko ste puta to učinili?
Istraživanja su pokazala da je potrebno više od 20-ak puta ponoviti neku radnju da bi je netko svladao. Jeste li toliko puta pokazali?
I opet, jeste li samo pokazali ili ste i objasnili?
Na mojem novom predavanju Razumijevanjem do lakšeg odgoja možete naučiti zašto je važno djetetu pokazati, objasniti pa čak i učiniti s njime nekoliko puta kako bi dijete pohvatalo početne korake.
A neki misle da je dovoljno izdati naredbu „Pospremi sobu!“ i dijete će to odraditi vrhunski. Roditelj previše podrazumijeva.
Tako se sve svodi na kritiku djeteta, na žaljenje na dijete i omalovažavanje.
Što mislite kako se dijete osjeća od toga?
Obeshrabreno i jadno jer ne uspijeva učiniti tako jednostavan zadatak. Nikako da udovolji roditelju kojeg voli bezuvjetno.
I što odlučuje? Ne spremati sobu. Što da se trudi kada nikako da udovolji roditelju. Uzaludno mu je.
Treći razlog nespremanja sobe je taj što djeca u današnje vrijeme imaju previše stvari i igračaka. Ako želiš sve to na kraju igre vratiti na mjesto, treba ti puno više vremena nego li za igru i zato je djetetu teško sve to spremati.
Na kraju krajeva, igra je djeci poput posla. Oni se umore u igri. Iako nama sa strane izgleda da uživaju. Nakon obavljena posla trebaju obavljati još jedan teži posao – spremanje svega. To je veliki zamor iz njihove perspektive. Zato nemaju volje i bune se.
Razmislite i dogovorite s djetetom da reducirate količinu stvari i igračaka u dječjoj sobi kako bi to što ima mogao vraćati na za to previđeno mjesto. S vremena na vrijeme mijenjate igračke koje ga više ne zanimaju s onim pospremljenim (na sigurno mjesto).
Četvrti razlog nespremanja sobe je nezahvalnost.
Ako djetetu ne razvijate zahvalnost tada dijete podrazumijeva još i još igračaka i nikada nije zadovoljno. Ovo možete različitim tehnikama za razvijanje zahvalnosti ili pak povremeno otići s djetetom pokloniti igračke na mjesta gdje ih nema (vrtić, sirotište, dječji odjel bolnice, potrebite obitelji…).
Obavezno povedite dijete sa sobom da vidi kako drugi žive te ćete ga time potaknuti na promišljanje o tome koliko je ono bogato i koliko svega ima dok netko drugi nema ni djelić.
Zahvalnost se njeguje i pažljivim čuvanjem onog do čega mu je stalo.
Osvještavajte dijete.
Evo jedne zgodne vježbice za osvještavanje.
Ako primjećujete da je dijete strastveni sakupljač nečeg i svaki vaš posjet dućanu mora biti kupovina toga što skuplja (sličice, igračke, knjige…), prije spavanja se igrajte neka dijete nabroji sve one predmete koje ima, a recite da ćete spremiti na sigurno one kojih se niti ne sjeti.
Dijete će osvijestiti da ne može zapamtiti ni dio onih koje skuplja, pa će se potruditi tijekom idućeg dana svjesnije popamtiti ono što ima te ih tako više cijeniti. Manje će vas tražiti nove jer će osvijestiti koliko ih ima.
No, potrebno je svaku večer inzistirati da nabraja sve najdraže. Osvještavanje nam stavlja fokus na sve ono što imamo a ne na ono što još nemamo i trebamo.
Uzmite mjesec dana vremena za ovu vrstu igre osvještavanja s djetetom te ćete time osvijestiti dijete koliko je bogato. Nakon mjesec dana krenite spremati na sigurno one kojih se niti ne sjeti ili mu nisu važni.
Nadam se da su vam ovi savjeti od koristi.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!