U silnoj želji da dobijemo dijete i bavimo se njime, kroz određeno vrijeme roditeljima splasne motivacija i izgube volju za razvijanjem odnosa roditelj-dijete.
Roditeljstvo je proces od začeća djeteta pa sve do dvadesete godine. Nije to nešto što radiš povremeno pa odustaneš i počinješ očekivati da dijete treba razvijati odnos s tobom. Taj dio odgovornosti je na roditelju.
Do sedme godine je važno da se roditelji što intenzivnije bave djetetom te razvijaju odnos povjerenja i ljubavi zato što dijete u to vrijeme uči i prihvaća apsolutno sve od vlastitih roditelja. Od vas uči kakve partnerske odnose treba imati, kako se postaviti u odnosu na druge, kroz vaše postavljanje granica uči postavljati svoje, uči o kulturi ophođenja i poštovanju drugih, ali i to emocijama također uči od vas. Što znači, ako se vi osjećate tužnima a djetetu govorite da je sve u redu, šaljete poruku da i ono treba skrivati svoje emocije i da je to ispravan način življenja. Zato nema ničeg lošeg u tome da poradite na vlastitoj iskrenosti i autentičnosti kako bi dijete imalo priliku kopirati vas kao autoriteta.
Kako mnogi roditelji nisu svjesni svojih postupaka, kroz zrcaljenje dječjeg ponašanja uočavaju svoje pogreške.
Nakon što dijete date sustavu da vam ga čuva, nadam se da ste svjesni da ste time dali dijete i da vam ga odgajaju. Sustav nije samo jedna osoba koja utječe na dijete kao što ste vi kao roditelj, već je to osoba koja je unutar sustava autoritet, ali i vršnjaci koji su iz svojih domova donijeli svoja obiteljska ponašanja a možda se kose s vašima.
Ima roditelja koji nisu svjesni da je dijete do sedme godine izuzetno prijemčljivo na lošija ponašanja nego na ona dobra i da će zato naučiti u vrtiću svašta. Zato je moja topla preporuka ako je ikako moguće da birate za svoje dijete u tom najranjivijem dječjem periodu života jednu pouzdanu osobu koja ima sličnije obiteljske vrijednosti vašima. Time biste izbjegli da dijete bude onakvo kakvo vi ne želite i moći ćete imati veći utjecaj na ono što želite da postane kada odraste.
Ako je iz sustava krenulo u školu gdje ulazi u fazu kada vršnjaci postaju bitniji, onda ste već polako počeli gubiti odnos s djetetom. Zato je važno da nastavite graditi povjerenje, da razgovarate više, da imate neke zajedničke rituale, zajedničko vrijeme te da se vi kao roditelji potrudite i gradite odnos.
Nemojte očekivati od djeteta da će ono doći do vas jer će toga biti sve manje. Onaj djetetu važni period u kojem vas je više tražilo je sve do osme ili devete godine, a kasnije su im vršnjaci više kul. No, to ne znači da se vi ne trebate potruditi oko odnosa jer ćete izgubiti odnos s djetetom.
Nakon jedanaeste godine počinje pubertet i razvojna faza odvajanja od roditelja u smislu da ne žele razmišljati poput vas i veća im je fora biti što drugačiji od vas. Taj period je odličan za dijete i treba mu. No, to nije razlog da se odvojite od njega i ne nastavljate graditi odnos. Roditelji koji shvaćaju da je pubertet djetetu prilika d razvije svoje mišljenje, ne inzistiraju na tome da dijete razmišlja poput njih već uče dijete svojim primjerom prihvaćati drugačije. Tako je veća šansa da zadržite odnos.
Nakon puberteta dijete ulazi u razvojnu fazu adolescencije u kojoj razvija svoje vrijednosti i uvjerenja koja mogu biti drugačija od vaših ali i ne moraju. U toj fazi se mnoga djeca okreću vlastitim roditeljima želeći od njih preuzeti vrijednosti i uvjerenja jer su kroz roditeljski trud da razviju i zadrže odnos s djetetom shvatili da ste na njihovoj strani iako ne razmišljate isto.
Ovdje sam ukratko opisala razvojne faze djeteta čisto da shvatite i uvidite koliko ste vi kao roditelji važniji djetetu za razvoj ličnosti od njihovih vršnjaka. Iako možda vama izgleda drugačije no veći utjecaj na razvoj osobnosti djeteta imate vi i to ne svojim riječima već djelima i onome kako se ponašate i kako tretirate dijete.
Roditelji koji odbace dijete i ne grade odnos, doista će izgubiti odnos s djetetom jer će dijete naći neku drugu osobu od povjerenja i to zato što je ona vjerovala u dijete, a vi niste. Zato se držite toga.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.