Koliko vaše dijete vjeruje u sebe?
Koliko ste ga vi naučili da vjeruje u sebe?
Ukazujete li na njegove dobre strane i osobine da mu dokažete da vjeruje u sebe ili ukazujete u najlošije da mu pokažete kako ne vrijedi?
Koju poruku šaljete djetetu tim svojim riječima?
Poanta je što želite da dijete shvati.
Želite li da povjeruje kako može ostvariti sve što poželi ili kako nije dovoljno dobro za život te da se mora osjećati još jadnije cijeli život?
Kako će vaše dijete živjeti život ako mu svaki dan polako rezuckate krila?
I tako iz dana u dan sve više slabi.
Sve dok se ne počnete pitati otkud njemu tako nisko samopouzdanje.
Nije došlo preko noći.
Netko je imao utjecaja na to, a taj netko je najčešće roditelj.
Dijete vam u početku vjeruje pa vam zato i povjeruje da ste u pravu te tako živi iz dana u dan.
Kada biste ga ohrabrivali i pokušali ga uvjeriti da u njemu ima dobrih stvari, da on to može, da rijetki uspiju iz prve i da mnogima treba više pokušaja pa tako i njemu, dijete bi razvijalo upornost.
Znalo bi da ima vas pored sebe da vjerujte u njega.
Trudilo bi se iz dana u dan.
Roditelji to i rade kada je dijete manje, no onda u nekom trenutku prestanu ohrabrivati i krenu kritizirati, u najboljoj namjeri.
Ne sluteći kako djetetu to ne koristi.
Nemojte stati s ohrabrivanjem!
Dijete vas treba, vaše riječi mu puno znače.
Ono povjeruje u njih!
Nemojte činiti da povjeruje u negativne i crne misli o sebi.
Potrudite se ohrabrivati kad god stignete.
Život je pred njim.
Trebat će mu puno snage za život, a vi ste ta početna snaga koju ima.
Kasnije će sebi govoriti iste te rečenice koje ste mu vi govorili u djetinjstvu.
Pokušajte poslušati sebe.
Koje rečenice govorite djetetu?
Jesu li to ohrabrivanja ili kritiziranja?
Iste te rečenice dijete vjerojatno izgovara igračkama kada se igra, prijateljima s kojima se igra. Poslušajte kako mu se obraćate.
Ako vam se sviđa, nastavite.
Ako vam se ne sviđa – mijenjajte već danas!
Ima li vaše dijete nisko samopouzdanje, to nije stvar da ga vodite stručnjaku koji će to popraviti i koji će mu reći da je sve u redu.
Vi ste ti koji ste mu to usadili.
Kako jeste, tako i popravite.
Najprije mijenjajte sebe i svoje riječi.
I vama je netko očito davno rekao da ne vrijedite, pa ste mu povjerovali i sada automatizmom i nesvjesno radite to isto svojem djetetu.
Koja korist od toga?
Baš nikakva!
Stoga, najprije poradite na osvještavanju svojih riječi, nakon toga tražite bolje rečenice podrške i aktivno ih koristite.
Povjerujte u njih.
Potražite rečenice i izraze koji vama koriste.
Tako će vam i dijete povjerovati.
Ohrabrivanjem sebe, ohrabrivat ćete i dijete.
Svi će od toga imati koristi.
Vaše dijete treba od vas naučiti kako se to radi.
Vi ste uzor.
Ne čekajte da ga netko drugi nauči kako da bude samopouzdano i sigurno u sebe.
Vjerujem u vas i znam da vi to možete!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Izvor fotografija: internet