Ako ste od onih roditelja koji smatraju da će čekajući problem nestati onda živite u velikoj iluziji. Problem kojim se ne baviš, ne nestaje već raste. Naročito je to važno shvatiti u roditeljstvu.
Bez obzira na dob djeteta, ono nema kapaciteta pozabaviti se rješenjem problema. Čak i ako vi mislite da vam dijete može dati odgovore na vaše pitanje „Zašto je nešto napravilo?“, ono to doista nema.
Istraživanja nam pokazuju da je mozak djeteta u razvoju, da dijete prolazi kroz raznorazne faze razvoja, da ga veći dio djetinjstva muče hormoni, rast tijela i organa te mu nije lako tražiti rješenje nastalom problemu.
Dapače, dijete to očekuje od svojeg vodstva kojem vjeruje, no ako i od tamo nema odaziva onda nastaje još veći problem.
Kome se obratiti?
Mnoga djeca rješenja traže po internetu ili od vršnjaka, no pitanje je hoće li tamo dobiti dobre upute. Iz iskustva znam da previše informacija samo zbunjuje i da metodom pokušaja i pogrešaka možeš izgubiti na vremenu a problem će ostati.
Zato je dobro da vi kao roditelji shvatite svoju ulogu ozbiljno te da se redovito educirate u kojoj je vaše dijete razvojnoj fazi, što ta faza nosi sa sobom i kako će se dijete ponašati te kako bi bilo najbolje da se vi odazivate na takve reakcije.
Ako imate odličan odnos s djetetom, vjerojatno ćete već po neverbalnim signalima djeteta shvatiti da ga nešto muči. No, ako vam odnos nije najbolji, dijete će prikrivati svoju muku tako da će proći dosta vremena od nastanka problema do vašeg otkrivanja. Računajte na to da problem nije nastao kada ste ga vi otkrili već puno puno ranije.
Kada mi roditelji dođu na individualno savjetovanje i krenu pričati o situaciji koja je nastala, najčešće otkrijemo da je priča počela puno ranije a tek se sada otkrilo. Zato je teško neke stvari riješiti u samo jednom savjetovanju, ali ipak su rješive jedino što nam treba više vremena.
Zbog toga apeliram na vas roditelje da ne stavljate stvari još više pod tepih kada ih doznate jer ste ih tek doznali a one su tu već neko vrijeme i muče dijete od ranije.
S druge strane se dogodi da djetetu stvarate dojam da vas nije briga za njega ili da ga ne volite dovoljno time što se ne pozabavite mukom koju dijete muči. Većinu dječjih problema roditelj zna riješiti jer je i sam prošao kroz njih sam ili s prvim djetetom ili pak zna po pričama prijatelja. Zato i kažem da vi imate kapaciteta pozabaviti se time, za razliku od djeteta.
Mnogi roditelji ne shvaćaju ozbiljnost tog problema pa ismijavaju dijete i od onog što je djetetu problem stvaraju šalu i umanjuju nastalu situaciju. Za to postoji i ime i ne preporučuje se uopće to činiti. Posljedice su d će se dijete još više zatvoriti, sve vam manje pričati, izgubit će povjerenje u vas, sve više sumnjati u sebe i nastaje začaran krug nepovjerenja za koji kroz terapiju treba puno vremena da se otpetlja i razriješi.
„Stavljanje stvari pod tepih“ može biti i nesvjesno ili nenamjerno jer ste možda u situaciji da nemate vremena ili su okolnosti takve da i sami prolazite kroz životne poteškoće i koprcate se u njima. No, kako ste vi roditelj, vaša je odgovornost i dijete. Ma koliko vama teško bilo, za djecu se ipak morate pobrinuti. Možda ne vi osobno, ali zato je dobro da potražite stručnu osobu koja će pomoći djetetu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.