Navečer imam običaj rano leći u krevet i čitati knjige. Tako sam i jučer.
Pošto živim u zgradi koja je polukružno vezana uz druge zgrade, moglo bi se reći da u susjedstvu imam puuuno mladih obitelji s djecom. Navečer se sve puno glasnije čuje. Tako je jučer jedan tata došao doma i odlučio stvar uzeti u svoje ruke pošto majka s dvoje djece to očito nije mogla.
Prvo što se čulo je galamljenje na majku, a nakon toga bacanje igračaka, vika na djecu (imaju sina i kćer). Sin je mudro šutio i otišao van na balkon (otuda znam da imaju sina, cca 4 godinice) dok je djevojčica, možda koju godinu mlađa, ostala unutra. U roku 10 minuta koliko se sve odigravalo, vratila sam se u svoju mladost kada su vika, batine i bacanje stvari bili normala u kućnom odgoju. No, nakon što sam svoje dvoje djece odgojila u miru, nakon što sam naučila i djecu u školi odgajati mirnim putem, nakon što sam odlučila podučavati ostale roditelje kako i oni mogu mirnim putem do rješenja, ova sinoćnja drama me izula iz cipela.
Sada ujutro kada vam pišem ovo, još uvijek mi je stegnuto srce i zvone mi rečenice sinoćnjeg događaja u ušima.
„Pokazat ću ja tebi!“
„Naučit ću ja tebe!“
„U kut!“
Susjedi kažu da su čuli i šibu. Ono što sam ja čula je bacanje stvari, pretpostavljam igračaka.
Uglavnom, strava i užas, da se mene pita.
Ono što je još strašnije u cijeloj priči je da postoje još mnogi roditelji koji tako svakodnevno odgajaju. Kako znam? Pišu mi o tome. Pišu kako žele da im pomognem. I pomažem. Jer svatko tko potraži pomoć, može mu se i pomoći. Oni koji nisu svjesni da to nije način, da to nije put i da će to ostaviti trajne posljedice kako na djecu tako i na njihov odnos, ne znaju što čine.
Nedavno sam srela susjeda koji je sada blizu 30 i bio je zlostavljan od svojeg oca. Otac je odavno mrtav a susjed mi kaže da više ne viđa ni majku. Na moj upit zašto, kaže on meni, kakva bi majka koja voli svoje dijete dozvoljavala da otac to radi. Toliko je zamjerio i majci za koju znam da je činila sve što je najbolje znala, no nije ga zaštitila.
To je ono što djeca očekuju od roditelja – SIGURNOST I ZAŠTITU. Tako djeca mjere količinu ljubavi.
Zadatak je roditelja da im to omoguće, pokažu, osiguraju i da čine sve kako bi se tako i osjećala.
Batine, vika, bijeg od djeteta, svaki vaš odlazak bez da kažete kuda idete i kada ćete se vratiti, vaši iznenadni napadi nekontroliranog bijesa, nenadane kazne bez objašnjenja, neprimjerene kazne, premalo topline i ljubavi u odgoju, vječno kritiziranje…takve i slične situacije kod djeteta izazivaju strah, nesigurnost, paniku i ne osjeća se zaštićenim. Sve mu se to ureže u pamćenje. Njegovi budući potezi u ponašanju bit će temeljeni na takvom odgoju.
Razumijem ja roditelje. Znam da ne znaju bolje.
No, ne opravdavam njihove postupke u 21. stoljeću jer je došlo vrijeme kada mogu naučiti kako bolje za sebe i za dijete.
Ovakav odgoj nije fer ni za roditelja a ni za dijete.
Emocije nakon ovakvih ispada su uglavnom loše i kod roditelja i kod djeteta. A bome i kod svih koji su to čuli u tom trenu.
Ako ste u grupi roditelja koji još uvijek odgajaju kažnjavanjem, vikom, batinama i grubim načinom, molim vas educirajte se o ostalim načinima odgoja. Potražite pomoć. Naći ćete ako potražite. Čitajte na netu. Pitajte nekog tko ima djecu da vam da savjet kako on odgaja u miru. Postoje mnogi besplatni načini pomoći. Ako ste spremni platiti, tada ih ima još i više. Što god da poduzmete, pomoći će barem malo. Samo nemojte zatvarati oči i nastaviti ovako jer to nije dobro, za nikog.
Imam ja mnogo opravdanja za ovakve roditelje, imam i razumijevanja jer znam kako je došlo do toga da ovako odgajaju, no nemam tolerancije. Nulta tolerancija na nasilje prema svima jer nije da ste nasilni „samo“ prema djetetu, nego prema cijeloj obitelji i prema sebi. Svakim ispadom vaše tijelo je u grču te tako radite nasilje prema sebi. Oboljet ćete od te silne loše energije.
Stoga, poduzmite nešto!
Naučite nove načine!
Educirajte se i saznajte kako još možete!
Potražite pomoć!
Osvijestite svoje okidače!
Učinite prvi korak!
Prvi korak mora biti vaša želja za boljim načinima života za cijelu obitelj!
Znam da nije lako, ali je moguće.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Izvor fotografije: olourbox