Neredovito uči, zaboravlja zadaće, nema motivaciju, treba ga tjerati na učenje ili možda sjediti s njime samo da nauči i tako iz dana u dan. Kada konačno krenete nikako da se usredotoči, pažnju mu odvlači i najmanji zvuk, satima sjedite za knjigom a dijete nikako i nikako da završi. Ono što biste mogli u pola sata ili sat vremena, vi zajedno radite satima.
Dešava li se i kod vas neki od ovih scenarija?
Nerijetko mi se javljaju roditelji sa sličnim pričama i svojim zaključkom da je dijete lijeno. U radu s djetetom ili kroz Školu učenja najčešće uvidim da samo na van djeluje da je dijete lijeno a zapravo su uzroci različiti. Možda i vama pomogne da promislite o svemu ovome i uvidite da dijete možda ima neki drugi problem ili više njih te izgleda kao da je lijeno.
Problemi s koncentracijom i pažnjom
Naša djeca žive u vremenu u kojem im sve i svašta odvlači pažnju. Život je sve samo ne jednostavan. Što god radili gotovo uvijek je u blizini još nekoliko distraktora koji odvlače pažnju. Ako dijete uči uz mobitel ili TV velika je vjerojatnost da će mu to biti zanimljivije od samog učenja te svakim pogledavanjem u ekran će koncentracija biti loša a učenje trajati duže. Kvaliteta učenja neće biti nešto visoka.
Testirajte djetetovu koncentraciju tako što ćete dati da čita knjigu za lektiru. Koliko vremenski može čitati bez prekida a da je zapamtilo što je pročitalo?
Kao primjer ću vam dati da dijete od 7 godina treba imati pažnju do 10-ak minuta a dijete starije od 10 godina pola sata i duže.
Pažnja nije nešto što dolazi samo od sebe već se na njoj radi tako da se svakodnevno fokusira na nešto ili pak se radi aktivnost po aktivnost kako bi se izbjegao multitasking.
Organizacija učenja
Zna li se vaše dijete samostalno organizirati oko učenja u smislu – koje školske premete učiti najprije a koje na kraju? Zna li organizirati vrijeme u danu u kojem će nesmetano učiti? Pripremi li prije učenja sve što mu treba za učenje ili se stalno diže od stola po nešto? Možda uči prekasno navečer, nakon svih izvršenih obaveza kada je već umorno te se ne može ni fokusirati a kamoli organizirati?
Mnoga djeca nemaju u sebi osjećaj za organizaciju. Teško im je odrediti prioritete. Čak i kada su nešto stariji školarci, još uvijek im to bude problem. Primjećujem u Školi učenja koju držim za učenike od 4. do 8. razreda kako je to većini problem.
Dok roditelji podrazumijevaju da bi to dijete trebalo znati, mnoga djeca ne znaju kako se u danu ili tjednu organizirati te im vrijeme pobjegne, ne stižu sve obaviti te su površni u obavljanju svojih dužnosti.
Predlažem da prekontrolirate dijete kako se organizira oko učenja te malo intervenirate ili ako treba i podučite dijete oko toga. U Školi učenja tome pridajemo veliku važnost kako bi dijete stavilo učenje kao prioritet u danu i tjednu a tek oko toga organiziralo sve ostale obaveze. U obrnutoj situaciji neće imati kvalitetne rezultate.
Tehnike učenja
Kada pitam dijete kako uči, mnoga djeca odgovaraju tako što čitaju sadržaje.
Čitanje NIJE učenje!
Čitanjem, naročito ako nije aktivno i fokusirano, dijete pamti manji postotak sadržaja, jedva 20-ak posto što nije dovoljno mozgu da te sadržaje spremi u dugoročnu memoriju. Zato je važno da dijete nauči različite tehnike učenja, naročito što se neki predmeti uče u potpunosti drugačije. Matematika se vježba, povijest uči prepričavati ili zapamćivati pojmove i godine, geografija ima još dodatno snalaženje na karti i slično.
Ako vaše dijete samo čita i time misli da pamti, u velikoj je iluziji i ocjene će sve više padati jer će biti sve više materijala za čitanje a sve manje prostora za zapamćivanje.
Osnovnoškolac bi trebao ovladati barem s 3 do 4 tehnike učenja za različite školske predmete a ne koristiti samo čitanje za svaki predmet. Tako su i rezultati loši.
Teškoće u učenju
Disleksija, diskalkulija, disgrafija, problemi s pamćenjem, koncentracijom, fokusom, pažnjom, siromašan rječnik ili pak buka u domu mogu biti velika prepreka u svladavanju školskih sadržaja.
Dijete ne može znati svoju dijagnozu. Zna samo da mu je teško čitati ili da na razumije neke sadržaje u potpunosti te će zbog toga gomilati loše ocjene i samo za sebe misliti da je glupo ili neinteligentno. Time će mu padati samopouzdanje te će se sve manje angažirati u školi i oko učenja što će rezultirati lošim ocjenama. I tako se vrtimo u krug.
Dijete za koje vi mislite da je lijeno, najvjerojatnije ima neki od ovih problema ili više njih. Nisam sve ni navela zbog podužeg teksta. U Školi učenja koju organiziram u Čakovcu od 23. travnja dijete uči o svemu ovome i još štošta te time postaje kompetentno za samostalno učenje.
Što ako vaše dijete nije lijeno nego ne zna kako učiti a vi mu to možete omogućiti?
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam?
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj