Na nekoliko posljednjih savjetovanja roditelja sam primijetila kako roditelje muče dvije stvari. Prva je do koje granice ne biti popustljiv prema djetetu a druga je kako biti dosljedan u tome. O dosljednosti sam već pisala i dio je seminara koji radim. O granicama ću vam pokušati objasniti toliko da shvatite dječju perspektivu, doživljaj granica i istraživanja koja su rađena na tu temu.
Neki roditelji su kao djeca imali podosta ograničenja od svojih roditelja. Zbog toga nose gorak okus u ustima te su odlučili svojoj djeci dati slobodu kada su u pitanju granice. Tako i rade, no naišli su na problem.
U čemu je problem?
Rađena su istraživanja na temu postavljanja granica i ona su pokazala sljedeće.
Naime, testirali su dvije skupine djece u vrtiću. Jednoj skupini djece su rekli da se u vrtiću mogu igrati i kretati gdje god žele, da imaju slobodu koju god žele jer je sve u vrtiću njihovo.
Drugoj skupini djece su pokazali granice prošavši s njima svaki djelić vrtića i konkretno im objašnjavajući što smiju a što ne smiju, dokle smiju a gdje ne, koliko smiju i slično.
Što mislite da se dogodilo?
Djeca kojoj je dana sloboda kretanja su se zadržavala pored odgajateljica i nisu se željela udaljavati od njih. Djeca iz druge skupine su se bezbrižno igrala znajući što smiju a što ne.
Istraživanje nam je pokazalo i ukazalo nam da djeca nemaju razvijen osjećaj slobode te da oni postavljanje granica doživljavaju kao svojevrsnu sigurnost koja im je neophodna i važna. U suprotnom, ako im se ne postave granice, osjećaju nesigurnost i drže se onog što im koliko-toliko pruža sigurnost.
Dakle, ako spadate u kategoriju roditelja koji su odlučili da svojoj djeci neće braniti baš ništa i da će dati slobodu, dobro je da znate da dijete ne zna što će sa slobodom ako mu prije toga ne ograničite slobodu i razvijete osjećaj do koje granice smije. Tek tada će kroz odrastanje tražiti da se granice pomiču. Dakle, učenje mora ići postepeno. Time što ih vi kao roditelji obasipate hrpom slobode, oni ne znaju što bi s time i kod njih izaziva strah i nesigurnost.
Ono što je djetetu najvažnije je sigurnost i to doživljava kao ljubav. Dajući im slobodu, dobiva osjećaj nesigurnosti što povezuje s time da ga ne volite.
Shvaćate li što radite djetetu, a samo zato što vi kao odrasla osoba imate određeno iskustvo koje dijete još uvijek nema.
Dalje…
Istraživanja na temu ljudskog ponašanja su pokazala kako različiti stil odgajanja utječe na dijete. Postoje 4 osnovna stila roditelja i njihovog odgoja djeteta. To su autoritarni, autoritativni, popustljivi i zanemarujući stil roditeljstva.
Autoritarni roditelj će postavljati velike zahtjeve djetetu no neće pružati dovoljno topline i ljubavi. Takav roditelj je strog i hladan a disciplinu održava kaznama i zabranama.
Ponašanje djeteta takvog roditelja je nezadovoljstvo, ćudljivost, povučenost i sklonost ka ovisnostima.
Autoritativni roditelj postavlja granice i uspostavlja disciplinu uz ljubav. Brine o osjećajima djece i pita dijete za mišljenje. Dijete ovakvih roditelja je samopouzdano i sigurno u sebe, postiže bolji uspjeh i lakše se prilagođava.
Popustljivi roditelji daju djeci slobodu i ne postavljaju nadzor i ograničenja. Ohrabruju djecu no nemaju strukturu i red u odgoju. Takva djeca nemaju osjećaj odgovornosti, nesigurna su, agresivna ako ne dobiju što žele i reagiraju nezrelo.
Zanemarujući roditelji je ravnodušan i ne samo da ne postavlja granice i daje slobodu nego ni ne pokazuje ljubav ni brigu za dijete. Samim time ne zadovoljava osnovnu djetetovu potrebu za sigurnošću. Takvi roditelji se bave sami sa sobom.
Njihova djeca su različitog promjenjivog raspoloženja, bez kontrole u svojem ponašanju i poprilično privučena sredstvima ovisnosti.
Najdjelotvorniji se pokazao autoritativni stil roditeljstva.
Većina roditelja je kombinacija nekoliko stilova ili, ovisno o situaciji reagiramo određenim stilom. Pokušajte pronaći sebe i svoj najčešći stil u roditeljstvu te s vremena na vrijeme iskušajte i neki drugi ako vidite da nemate učinka u odgoju djeteta.
Dijete od rođenja voli istraživati i ispipavati što je s onu stranu granica ako granice postoje. Ako ih nema, neće moći ni istraživati krajnosti. Ono što je najvažnije u postavljanju granica je sigurnost djeteta prije svega. Sigurnost je djetetu jednaka ljubavi. Poručit ćete mu da ga volite ako mu s poštovanjem pokažete da vam je stalo za njegovu sigurnost.
Nitko se nije rodio da zna sve. Kroz život učimo na svojem ili na tuđem iskustvu. Za biti dobar roditelj svojem djetetu također je potrebno iskustvo. Odlično je ako iskustvo spojite s edukacijom i znanjem jer će učenje ići brže i biti efikasnije.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!