Dok većina roditelja živi u uvjerenju da će djetetu omogućiti svjetlu budućnost ako ih natjeraju da imaju što bolje ocjene kako bi mogli upisati što bolju školu i time se zaposliti na posao koji je što bolje plaćen, te tako sebi osigurati sretan život.
Neki još uvijek žive u uvjerenju da je državni posao sigurnost i da imaš šanse lijepo živjeti od njega.
Razmislite malo u kojem ste vremenu zapeli?!
Živimo u malkice drugačijem vremenu. Ovo današnje vrijeme donosi sreću i zadovoljstvo onima koji rade ono što vole i od toga lijepo žive te se smatraju uspješnima.
U današnje vrijeme nisu uspješni oni koji žive na državnoj plaći (osim ako nisu političari). Zaista ima puno ljudi koji bolje žive ako su obrtnici, privatnici ili su otkrili novu vrstu posla koji im je poput poslanja i radeći taj posao nemaju osjećaj da rade a odlično žive i zarađuju.
Zamislite da svako jutro idete na posao koji volite i za to vam plate?
To je misija novim generacijama. One ne rade ono što ne žele osim ako ih vi kao roditelji silite te su zbog toga poslušnici i uvijek će raditi ono što im drugi nameću.
Realno, ako dijete nema najbolje ocjene, ono će u strukovnu školu. Realno, zanimanja iz strukovnih škola su deficitarna – niti ima dovoljno zainteresirane djece, niti ima dovoljno radnika koji bi to htjeli raditi te su plaće na tim mjestima veće nego u mnogim državnim firmama. Realno, na takvim radnim mjestima možeš lakše napredovati ako si sposoban i šef te prepozna. Događa se da kad si sposobniji, otvoriš svoju firmu i zarađuješ još i više, daš posao onima koji to nisu.
Za razliku od fakultetskih obrazovanja u koja neki roditelji sile djecu da idu a zapravo se dogodi da dijete to ne voli, pa kasnije promijeni posao ili završi neki tečaj. Ili zna biti scenarij da dijete ima otpore prema toj školi za koju su roditelji mislili da je najsigurnija za budući djetetov život. Takva djeca znaju imati zdravstvene simptome – povraćanje, glavobolju, visoku temperaturu…prije odlaska u školu. Puno izostaju i na kraju jednostavno ne žele u školu. Ja osobno sam radila s nekima od njih. Ispostavilo se da ih roditelji nisu htjeli razumjeti da oni to ne žele.
Zar zaista želite radije bolesno dijete a da bude po vašem nego zdravo dijete a da bude po njihovom?
Iz tog razmišljanja „sigurnosti za dijete“ može se dogoditi zapravo sasvim suprotno jer ne slušamo potrebe djeteta nego samo uporno forsiramo svoje.
Naravno da postoje i djeca koja nemaju radne navike ni disciplinu te gdje god da ih stavite, u koju god da ih školu upišete, oni se neće snaći. Razlog tome su najčešće roditelji koji sve rade za njih i umjesto njih.
Zato, najbolja investicija u dijete nije ta da dijete upiše školu za koju vi mislite da je najbolja kako bi jednog dana imalo redovitu i sigurnu plaću prema vašim kriterijima.
Najbolja investicija u dijete je stvaranje dobrih radnih navika kako bi dijete samostalno radilo kroz školovanje ali i kasnije na svojem radnom mjestu. Tjerati dijete nije rješenje. U početku motivirati a nakon toga dosljedno poraditi na tome da samostalno obavlja zadatke u školi ali i obaveze kod kuće. Ne radite umjesto njih misleći da će oni to već samo svladati jednog dana jer neće. Tome ih vi trebate podučiti.
Zatim je važno da dijete razvije disciplinu u nečemu. Disciplina se odlično razvija kroz sport ali i kroz dosljedno obavljanje svojih radnih obaveza.
Još jedna od vrlo važnih osobina je odgovornost. Djeca koja su odgovorna za mlađu braću, ili za kućne ljubimce, biljke ili znaju voditi brigu o nekome ili nečemu, odlično prolaze kroz život jer možeš imati povjerenja u njih da će obaviti ono što ste dogovorili i da će pri tome dati sve od sebe.
Ako kod djece razvijate samostalnost, osnažujete karakter djeteta a i neće ovisiti o mišljenju drugih ili vašem te će kroz život kročiti s više samopouzdanja te time nizati bolje uspjehe i rješavati probleme puno lakše.
Još jedna od poželjnijih investicija u dijete je kultura ponašanja ili pristojnost. „Lijepa riječ i zlatna vrata otvara.“ Naučite li dijete pristojnom ponašanju i kulturi ophođenja s poštovanjem, dali ste mu važnu ulaznicu za život. Sve je više ljudi koji se ne znaju tako ponašati i zato iskaču iz mase oni pristojni i kulturni koje zovemo „bečka škola“. Ma što vi misliti o tome ali ako naletite na suradnju s nekim takvim, ostat će vam u sjećanju kao vrlo ugodna i uspješna suradnja.
Ako još uvijek mislite da je dovoljno kod djece forsirati samo dobre ocjene pod cijenu toga da mu platite instrukcije samo da prođe s pet, a nemate fokus na sve navedeno, tada će se dijete pogubiti u životu. Imamo mi kao roditelji dosta posla u odgoju djeteta ako mu želimo sretan život. „Samo“ odlične ocjene ne daju nam više tu garanciju. Možda su davale u prošlim stoljećima ali kako se okrenulo novo stoljeće, promijenila su se i pravila.
Zato, razmislite malkice što ste već kod svojeg djeteta razvili i gdje još ima prostora za rad da pomognete djetetu da bude pristojno, samostalno, odgovorno i disciplinirano te ste mu dali najbolje alate da se snađe u životu. Ocjene nisu garancija uspjeha. Više ne!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.