Koji je najteži posao na svijetu? Razmislite malo.
Radi se o poslu koji mogu raditi i mali i veliki a jednako je težak svima. Svima teško pada. Svi se moraju jednako potruditi u njegovu izvršavanju i nitko nema neku oglašavajuću situaciju.
Koji je to posao?
Moji učenici u školi znaju koji je to posao od ovo je pitanje koje im postavim na našem prvom susretu i nakon 4 godine, kada se rastajemo, šaljem ih dalje u nadi da će ga jednom svladati. Nije lako, ali je moguće!
Zbog ovog posla pati većina ljudi. A opet meni je baš ovo motivacija da upisujem raznorazne edukacije kako bih se usavršila u tome.
Dakle, jeste li razmislili što je to?
Najteži posao na svijetu je SLUŠATI druge s punom pažnjom, shvatiti što su oni htjeli reći a ne interpretirati na svoj način.
Kada u tome uspijemo, tada imamo oko sebe blistave odnose s drugima.
SLUŠANJE je najteže ma čime god da se bavili.
Kada bi roditelj pažljivo poslušao svoje dijete, razumio što mu ono želi reći, tada izvrši točno ono što treba i sve je u redu.
No, kada bi dijete slušalo pažljivo što mu roditelj govori, tada bi situacija bila drugačije, zar ne?
Kada partner posluša drugog, tada točno zna što želi i odnos im je blistav.
Kada radnik točno posluša svojeg šefa, napravi točno ono što je ovaj tražio i uspješan je.
Kada šef sluša svoje radnike, oni su zadovoljni u njegovoj firmi.
Kada učenik sluša svoje učitelje, tada nauči više, shvati gradivo i lakše mu je u svladavanju.
Kada učitelj sluša svoje učenike, tada zna kada im je dosta i kada više ne mogu, a opet zna i kada i koliko im treba dati.
I tako bih mogla nabrajati do unedogled.
Slušanje je doista bitna stavka u životu svakog od nas i to samo zato što je čovjek društveno biće koje teži stvaranju odnosa s drugima. A odnosi su bolji ako pažljivo slušamo svoje sugovornike.
Svi oni koji su prošli moje edukacije, znaju koliko stavljam naglasak na slušanje jer vam olakšava život. Znam koliko meni pomaže svaka edukacija da budem bolji slušač i sve bolja u komunikaciji.
Na kraju krajeva, čitav moj posao savjetnice za roditeljstvo temelji se na dobrom slušanju. Kada mi dođe roditelj i opisuje ponašanje djeteta, važno je da čujem svaku riječ jer mi ključna riječ može pomoći da detektiram problem. Ili kad mi dođete s djetetom koje ne voli puno pričati, onda mi je ključno čuti to malo i otkriti što je.
Nama djeca sve govore, svojim riječima i ponašanjem točno govore što trebamo činiti, no mi kao da na razumijemo njihov jezik, kao prečujemo ono ključno i činimo suprotno ili drugačije i tu najčešće nastaje problem.
Sjetite se sebe u najzaljubljenijoj fazi, s koliko ste pažnje slušali partnera i koliko ste se trudili udovoljiti onome među redaka. A sada, kada ste prestali slušati, čujete od partnera često: „Ti mene opće ne slušaš!“, zar ne?
Sjetite se samo kako je to voditi razgovor s osobom koja je isključena u razgovoru i ne trudi se slušati vas. Ili se trudi ali vi primjećujete da vas ne sluša i da je u svojim mislima. Ili samo čeka priliku da vam se ubaci u riječ. Kakav je osjećaj u društvu takvih? Ne baš ugodan, zar ne?
Što ako ste i vi nekima takvi?
Što ako i vas neki doživljavaju kao osobu koja ih ne sluša ili joj nije stalo?
Biste li to voljeli izbjeći?
Važno je educirati se na tom polju i još je važnije naučiti s pažnjom slušati ljude koje volimo – partnera, djecu, roditelje, prijatelje…
Jer kada ih istinski čujemo, tada smo bliži s njima i oni nam uvijek rado dolaze. Baš kao što se i vi vrlo rado vraćate osobama koje vas slušaju. To je ta mala razlika u odnosima koja čini veliku razliku jednih od drugih.
Moje edukacije Odgoj bez vike i Odgoj bez muke služe tome da vas poduče kako da bolje slušate i imate bolje odnose i to ne samo s djecom nego i s ljudima oko sebe.
Čitav program za žene je tako osmišljen da budete bolji sebi i drugima. Vjerujem i da imate priliku ići i na neke druge edukacije koje nude jednako tako dobru mogućnost da naučite slušati, no na vama je.
Da je lako, nije. No, da je moguće – jest!
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!