Ima roditelja koji svoju ljubav prema djeci kompenziraju tako da sve naprave za njih. Oni misle da time što sve čine za njih, podučavaju djecu primjerom misleći da će djeca jednog dana činiti isto to za sebe ili pak za svoje roditelje.
Takvi se roditelji čude drugim roditeljima koji ne čine sve za svoju djecu smatrajući da oni muče svoju djecu nametanjem obaveza i odgovornosti.
Zamislite sebe kako čitav život vozite auto i dijete vas gleda. Čak i ako ćete objašnjavati teoriju vožnje, bez da dijete uradi praktičnu aktivnost i izvješti se u tome s puno prakse, ništa od toga. Auto se uči voziti praksom, što više prakse.
Tako je i u odgoju. Bez da dijete ne naučite praktično izvoditi aktivnosti, vještine i naučite odgovornosti, ništa od toga se neće dogoditi.
Najmanje će se dogoditi ako vi odrađujete sve za dijete. Tada ste vi sve više vješti u tome, ali ne i dijete.
Želite li da dijete bude sve vještije i uspješnije u nečemu, izlažite ga što više aktivnostima koje želite da nauči. Jasno mi je da katkada dijete odbija i ne želi raditi ono što biste vi voljeli da ono nauči.
Jasno mi je i to da ste vi puno brži u obavljanju aktivnosti od djeteta te zato radije sami obavite aktivnost jer će s djetetom duže trajati. No, svako učenje u početku traje i traje. Potrebno je vrijeme da se dijete izvješti. Potreban je određen broj ponavljanja uz dodatno objašnjenje.
Baš ove subote imam online edukaciju na temu, Odgoj bez vike u kojem imate detaljne korake kako treba i statističke podate koliko puta treba nešto napraviti. Ako ste već bili na tom predavanju prije nekoliko godina, ono je dorađeno i promijenjeno i preporučujem ga ponovno da osvježite i nadopunite znanje. Prijave su na mail.
Ako pak želite naučiti koji je vaše dijete tip te kako ga motivirati, već iduće subote je online edukacija na tu temu.
Činjenica je da djeca uče promatrajući. Ogledalni neuroni idu im u prilog. Oni promatraju i uče. No, veći dio trebaju isprobati u praksi. Također trebaju naučiti i steći vještine koje se stječu određenim brojem ponavljanja koji moraju činiti.
Izuzetno im je potrebno dovoljno strpljenja kada svladavaju vještinu jer uz kritiku će brzo odustati a vi nećete postići svoj cilj. Postoji metodika davanja mudre kritike ili povratne informacije djetetu kako bi dijete bilo motivirano za činjenje aktivnosti a ne da ga se „ubije u pojam“.
Edukacija na temu Mudra kritika od koje dijete „raste“ bit će 25.7. također online preko Zooma te možete naučiti nešto više i o tome te i sami stječi vještine pogodne za to.
Dijete kojem je „sve servirano“ neće se buniti što mu je sve servirano i što netko sve odrađuje za njega. Dapače, takvo dijete uči i stječe naviku da to tako mora biti i počinje očekivati i od drugih ljudi da to čine za njega. Čudi se onima koji od njega očekuju da treba samostalno nešto odraditi. Ne shvaća što treba i katkada takva djeca kada odu na praznike kod bake, djeda, tete, strine, ujne, prijatelja i sl. naiđu na njihov otpor a njima postanu veliki problem.
Znači, ne da ih kao roditelji zakidate za iskustva u stjecanju odgovornosti i učenja životno važnih vještina time što sve odrađujete za njih, već ih stavljate u iluziju da to isto moraju uraditi i drugi za njih. Zato je moja topla preporuka da ih što češće šaljete drugima jer ako vi već ne znate kako ih naučiti, naučit će ih drugi. Dijete uvijek pronađe barem jednog uzora kojem vjeruje i od kojeg uči, ako to nije roditelj. Bitno je da nauči potrebne vještine za život.
Moja poruka svim rođacima, rodbini, užoj i široj obitelji kojoj dođe takvo dijete na praznike, dajte sve od sebe da naučite dijete ono što ste i svoje naučili. Djeca su vrlo fleksibilna i uče vrlo brzo. Ako ćete prihvatiti njihovu igru da im sve bude servirano, tada ih i vi lišavate iskustva. Ako ih podučite, dajete im priliku da barem nauče nešto. Možda ćete imati čak i pozitivan utjecaj na dijete i svidi mu se te se promijeni i doma. Nikad ne znate.
S druge strane, ako želite promijeniti roditelja takvog djeteta, odustanite. Oni ne shvaćaju svoju grešku. Prije ćete dijete naučiti životne vještine nego li promijeniti roditelja. Zato se ni ne trudite. Radije tu energiju upotrijebite na dijete.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!