Jeste li svjesni da sebe ne vidite onako kako vas drugi vide?
Vaše dijete vidi vas potpuno drugačije od vas samih.
Djetetu ne smeta imate li šminku ili ne, kako ste obučeni ili u kojim se okolnostima nalazite. Ono se ne pita hoće li vas voljeti zato što ste ljuti ili se bojite. Ono vas voli bez obzira kakvi ste.
Čak i ako ste nepravedni prema njemu, ono će vam oprostiti i voljeti vas baš takvi kakvi jeste. I to je ljubav.
Jednako tako vas na svoj način doživljava partner koji vas također prihvaća takvima kakvi jeste i podnosi u svim (ne)mogućim uvjetima. Ako je „pravi“ partner. Njemu ćete biti predivni dotjerani ali i nedotjerani, dobre ili loše volje, tužni i zaplakani ili s najljepšom šminkom…imat će potrebu zagrliti, podržati i voljeti vas.
Svojim očima vas vide i vaši roditelji. Prihvaćaju i vole vas. Ako su navikli da hvale i pohvaljuju, reći će vam. Ako pak imaju naviku da vole kroz kritiku, reći će vam iz ljubavi. Neki roditelji nemaju običaj govoriti nego pokazati djelima. Pokazat će koliko vas vole. Znat ćete da su sigurna luka.
Što je s vama? Na koji način vi prihvaćate sebe? Možete li podnijeti sebe u najgorem izdanju bez da se ispričavate drugima zbog toga kako izgledate? Morate li se uvijek lijepo dotjerati da vam ne bi bilo neugodno pred drugima? Imate li potrebu razmišljati o onome što govorite pred drugima kako vam ne bi zamjerili? Pa ako procijenite da niste nešto dobro rekli onda se ispričavate?
Molim vas da narednih tjedan-dva osvijestite sebi u kojim situacijama se ispričavate. Jesu li to situacije vezane uz kulturno ponašanje ili pak su to situacije u kojima umanjujete svoju vrijednost?
U radu sa ženama sam primijetila kako se puno žena ispričava vezano uz izgled (kako je obučena, našminkana, frizura), uz to kako se trenutno osjeća (ako je tužna, ljuta, rastresena, nervozna, smušena…), zbog riječi koje izgovara (na svoj autentičan način se ne usudi pa onda glumata i trudi se biti ono što nije inače) i tek na kraju zbog vlastitog ponašanja vezanog uz (ne)kulturu. Toga ima najmanje.
Mnoge žene se ispričavaju i zbog članova svoje obitelji preuzimajući na sebe krivnju ili grižnju savjesti i zbog njihovih djela.
Zbog čega to žene imaju potrebu raditi?
Uglavnom zbog niskog samopoštovanja, nedovoljnog poznavanja sebe, zbog življenja dvostrukog života (jednog s poznatim a drugog s nepoznatim ljudima), nedostatka autentičnosti u vlastitom životu, zbog nedovoljno vjere u sebe i na kraju zbog perfekcionizma. Vjerojatno postoje još neki razlozi koje sama nisam još otkrila, no ovo su oni koje uglavnom primjećujem.
Zato sam kroz program za žene provukla osvještavanje sebe i upoznavanje s vlastitim programima življenja kako bi svaka od vas otkrila tko je, koje su njene vrijednosti i kakva je ona autentična da bi se s vremenom prestala ispričavati.
Mnoge se ispričavaju zato što postoje.
Sva vrsta ispričavanja osim onog vezanog uz kulturno ponašanje a takvog je najmanje jer je većina kulturna i pristojna, umanjuje vrijednost žene. Žena nesvjesno sebi spušta samopouzdanje i tako s vremenom gubi samopoštovanje, misleći da je pristojna ako se sve više i više ispričava. Nisam ja općenito protiv ispričavanja. Ne! Samo ne želim da se kao žene umanjujete a da toga uopće niste svjesne.
Zašto je to važno?
Zato što me pitate zbog čega vaša djeca imaju nisko samopouzdanje ili pak se ne poštuju. Naučila su od roditelja. Sve dok majka nije toga svjesna, prenosit će na dijete na nesvjesnoj razini i neće moći popravljati štetu nitko drugi sa strane.
Zato je važno vaše osvještavanje situacija u kojima se ispričavate. Zato je važan rad na sebi i buđenje ženske energije. Kroz program za žene obuhvaćeno je sve to i postepenim radom na sebi postajete samopouzdanije, samouvjerenija i puna poštovanja. Tako će vaše dijete imati odličan model za kopiranje.
Želite li poraditi na vlastitom samopouzdanju, samopoštovanju kao i svijesti o sebi, preporučujemo program za žene koji je stvoren s tom namjerom.
Ovdje imate detalje
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!