Mnogi od nas nisu svjesni da žive nekoliko uloga u danu te se prebacuju iz jedne u drugu, ne shvaćajući da se u nekim od tih uloga toliko uživimo da izgubimo sebe i postanemo poput drugih ili ono što drugi žele od nas.
Kada komuniciramo s ukućanima ponašamo se na jedan način a kada nas netko nazove na telefon, promijenimo boju glasa, jačinu glasa, omekšamo govor, pa čak nekada i glumimo da smo dobre volje iako smo prije toga bili ljuti na ukućane. U većini situacija odglumimo svoje najbolje izdanje ne shvaćajući da time ostavljamo zbunjene ukućane ili im šaljemo poruku da smo s njima u najgorem izdanju a s drugima u najboljem izdanju.
U čitavoj toj priči nas dijete promatra i uči da je to očito normalan način ponašanja te polako preuzima obrazac ponašanja. Počinje se doma ponašati na jedan način, a u školi i vrtiću na drugi način. Tako rade tata i mama. Ako oni to rade znači da je to dozvoljeno.
U nekim situacijama smo svjesni promjene vlastitog ponašanja a u najvećem broju situacija uopće nismo ni svjesni razlike u ponašanju prema ukućanima i prema svima drugima. U vlastitom domu sebi dajemo dopuštenje da se ponašamo slobodnije. Ipak smo doma i sve smijemo. Takvo isto ponašanje ne bismo nikada ponovili recimo na poslu ili pred prijateljima. Razlog samo mi znamo.
Onaj nesvjesni dio našeg ponašanja je također upitan jer ga ukućani prepoznaju i svjesni su ga ali najčešće prihvaćaju sve što jest tako kako jest dok mi uopće nismo toga svjesni. Na primjer, neke poštapalice, način izgovaranja, tikovi, mimike, geste, komentari, odnos prema drugima, stavovi i slično.
Tako ćemo možda komentirati nakon što spustimo slušalicu osobu s kojom smo razgovarali ali kad smo s njom razgovarali nismo se usudili reći joj direktno svoje mišljenje nego tek iza leđa.
I opet dijete sve to promatra.
Nastavlja li se to češće ponavljati, poruku koju dijete dobiva je da je u redu svoj život živjeti po dvostrukim mjerilima – doma se ponašati slobodnije da ne kažem bezobraznije, nekulturnije i otvorenije, a u vrtiću i školi na drugi način, pristojniji i kulturniji, prihvatljiviji svijetu.
Od malih nogu dobiva takav obrazac ponašanja u kojem mu ništa nije neobično.
Je li to pogrešno ili nije?
Kako da osoba živi autentični život ako ima dvostruka mjerila ponašanja? Neki čak imaju i višestruka mjerila ponašanja. Sve dok dijete promatra i uči od takvih roditelja, jedino što može naučiti je to.
Većina roditelja će tek u dvostrukom ponašanju djeteta primijetiti da dijete nije autentično već da ima različite reakcije u domu nego li na rođendanima, posjetima ili drugdje. Mnogi roditelji će čak to osuditi i komentirati kao loše ne shvaćajući da je obrazac potekao od njih. Dijete im to sigurno neće reći, a partneri su već navikli jedno na drugo i vjerojatno nisu svjesni kako žive.
Što je to što roditelja sprječava da živi autentični život?
Uglavnom je u pitanju mišljenje drugih ljudi i to da se želimo dopasti drugima. Iako će se mnogima sada uključiti otpori i reći će da to nije istina i da ne žive tako no potrebna je velika budnost i svjesnost da biste to prepoznali.
Možete pitati svoje drage ljude s kojima živite primjećuju li oni da se tako ponašate, no budite spremni na iskreni odgovor.
Kada bi roditelj živio autentični život u skladu s emocionalnim stanjem u kojem jest i dijete bi dobilo odličnu odgojnu i životnu poruku – da je važno njegovati svoje autentično stanje.
Mnogi sadašnji roditelji taj obrazac ponašanja vuku još od svojeg djetinjstva te ni ne znaju drugačije jer im je poslana poruka da je to normalan život.
Svatko od nas ima svoje unutarnje stanje sebe i ono vanjsko ponašanje koje ispoljava prema van. Kada se to dvoje pomire i usklade, postajemo autentični. Nije lako prema svima imati autentično ponašanje zato što se bojimo da će nas odbaciti ili da nas neće prihvatiti. Vjerojatno neki ni neće jer ste u njihovom društvu stvorili sliku sebe kakvu oni žele a ne kakvi stvarno jeste. Zbunjujuće je za sve koji vas dobro poznaju i čude se zašto to radite. Djelujete dvolično i neiskreno. Zbunjujete dijete.
Zato je važno radom na sebi osvijestiti svoja nesvjesna ponašanja te uskladiti vanjsko s unutarnjim te time sebi olakšati život. Po putu ćemo izgubiti neke ljude ali ionako nisu ni bili naši jer su se držali za dio nas koji nije istinit.
Tako ćete napraviti mjesta za nove ljude koji vas prihvaćaju takvima kakvi jeste a djetetu ćete poslati poruku da i ono smije biti autentično, baš takvo kakvo jest i da ćemo ga voljeti svakakvog.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!