Ako ste mama onda se automatizmom bavite s više aktivnosti i radite nekoliko poslova. Nekih ste svjesni, a većine niste.
Jedna mama je kuharica, slastičarka, čistačica, peglačica, nabavni, asistent u učenju, modni stilist, konobarica, ona je ona koja ujutro budi, a navečer uspavljuje, ona je medicinska sestra, maserka, katkada sudac, pa i kućni majstor, frizerka, menadžerica, savjetnica, bankar, partner koji treba biti uvijek dobre volje i imati razumijevanja, organizatorica rođendana i ostalih slavlja. Za sve to nije plaćena.
Ima li neko svoje zvanje, uz sve navedeno radi još i svoj posao. Za ovo joj je nadoknada mjesečna plaća.
Mama je ona koja voli, razumije, podržava, odsluša žalbe, daje savjete, usmjerava, rješava nerješivo, zove i dogovara druženja, rješava svađe i sukobe, miritelj je.
Mama je ona koja se žrtvuje kada nitko drugi neće.
Mama je ona koja je dobra svima kad je dobra i sve to oni stavljaju u kontejner „podrazumijeva se“ i ne primjećuju ni upola onog što ona radi. Rijetki joj zahvale, no ona uporno nastavlja i dalje biti „dobra mama“ jer voli.
Mama je ona koja balansira među članova obitelji, nastoji ispravljati odnose i trudi se da svima u obitelji bude dobro.
Sve dok…
Sve dok jednog dana ona „pukne“ i više ne može tako dalje. Ima osjećaj da se ispraznila i da joj je sve teško. Odjednom postaje čangrizava i ljuta, prigovara i žali se, govori da se osjeća kao sluškinja, da nitko ne cijeni ono što ona radi.
Mama je dobra sve dok i sama dobiva određena emotivna zadovoljstva – ljubav i nježnost djece i partnera, priznanje za svoj trud, zahvalnost za sve što čini.
Ne treba ona plaću u visini političke plaće. Ne treba ona diplome ni medalje.
Ona treba zagrljaj, osmijeh, radost na licu članova obitelji. Ona treba emotivnu nadoknadu više nego li materijalnu. Ona treba povremenu pažnju. Svaka takva emotivna naknada nju puni više nego išta. To je čini jačom i snažnijom. To joj daje osjećaj da vrijedi.
Najgore je kada joj članovi obitelji ne priznaju što sve ona radi i samim time ne pružaju zahvalnost. Tada prestaje biti motivirana i počinje kopnjeti. Počinje prigovarati. Prazni se. Žali se. No, kao da je nitko ne čuje niti ne razumije.
Što joj je za činiti?
Kako se ona svakodnevno daje, tako bi se trebala i svakodnevno „puniti“, no kako se to ne dešava, ona postaje sve manje inspirirana i motivirana. S vremenom čak i čangrizava.
S obzirom na to da je obitelj navikla da ona sve radi, s vremenom joj i oni prigovaraju na to što više ne radi. Tu se stvara još više nezahvalnosti a očekivanja su sve veća. Pritisak na nju raste i najčešće „puca po šavovima“.
Tada svi primjećuju kako je ona loše, ali joj ne znaju pomoći.
Kada je bila dobro, nitko se nije pitao što to ona radi da je dobro i da može sve to.
Stoga, predlažem svakoj mami da se pobrine na vrijeme za sebe. Da ne čeka da joj „pukne film“ već da što prije u svakodnevnu rutinu uvede aktivnosti koje je ispunjavaju.
Većina mama najčešće zaboravi na važnost toga. Zaborave na sebe. U pravi plan stavljaju djecu i članove obitelji. Sebe zapuste, i izvana i iznutra.
To nije najpametnije. Nije uopće dobro. Iako ispada da nemate vremena za sebe, to nije istina. Vi ste odlična organizatorica vremena i sigurna sam da uz malo reorganizacije možete srediti i taj dio i svaki dan uvesti do pola sata vremena za sebe i svoje aktivnosti.
Aktivnosti koje volite, koje vas ispunjavaju i čine boljom.
Aktivnosti koje vas emocionalno pune kako se ne biste ispraznile.
Svaka je žena emotivna i neobično je važno da to radi. Program za žene osvještava važnost brige o svojim emocijama.
Najčešće primjećujemo kada mame viču i ljute se, kada su čangrizave i prigovaraju. I to su emocije, ali one koje ne koriste nikome, ni mami a ni ostalima.
No, potrebno se i njima pozabaviti jer upućuju na to da ste se „ispraznile“.
Ne ignorirajte svoje emocije. One su „znakovi pokraj puta“ koje upućuju na vaše unutarnje stanje.
Bolja ste majka ako se emotivno brinete za sebe. O tome učim na programu za žene. Svaka majka i svaka žena je kraljica a ne žrtva. Ne bi sebe trebala tretirati kao sluškinju u domu kad je sposobna obavljati toliko puno aktivnosti u 24 sata. To mogu samo vrsne i sposobne osobe. A žena koja to može je kraljica svih kraljica.
Jedino što toga nije svjesna, pa u rječniku žene možete češće čuti da se osjeća kao sluškinja, a nijedna neće reći da je kraljica (osim onih koje su završile moj program za žene). Taj dio je važno osvijestiti i pozabaviti se njime. Što prije. Tako ćete biti bolje i sebi i ostalima u domu.
Svima je ugodno kada ste vi dobro. Dobro iznutra, a ne samo izvana. Ono izvana je odraz stanja iznutra. Na stanju se radi. Stanje se ne pušta da se samo posloži. Ne! Na tome se radi SVAKI DAN!
Ne čekajte da se netko drugi pozabavi time jer je to vaše. Vaša dužnost i obaveza je najprije se pobrinuti za sebe kako biste vi bile dobro, pa tek onda za druge. Kao kada idete spašavati utopljenika a sami ne znate plivati. Potopit ćete se oboje.
I zato, najprije vaše stanje, najprije vi naučite kako možete biti bolje da biste onda mogle sve oko sebe činiti boljima.
Ove nedjelje održava se program za žene „Ne moraš ništa, a možeš sve“ koji vas između ostalog uči kako da budete bolji i bolje. Prijave su do subote, a detalji na webu.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!