ŠTO SVE RODITELJ NE SMIJE A DA GA DRUGI NE OSUDE?!

Svatko od nas sve što radi, radi iz najbolje namjere. Kada nešto činimo, najbolje je da se pitamo koja se namjera skriva iza tog djelovanja i postupanja. Ali i kada drugi nešto čine nama, potrebno se isto pitati – iz koje namjere mi netko ovo čini, što je htio ovime postići.

Tako ćemo shvatiti i onu božju da je „put do pakla popločen najboljim namjerama“ ali je negdje tijekom puta krenulo po zlu.

Tako dijete mlađe dobi ima najbolju namjeru pomoći mami pospremiti po kuhinji ali zbog loše fine motorike koja se još uvijek nije razvila, djetetu će nešto pasti i razbiti se. Kako se kod dječaka u jednoj razvojnoj fazi događa to da su nespretniji, tako će se muškoj djeci to dešavati češće a ženskoj rjeđe (imam na prodaju snimke o pravilnom razvoju djevojčica i dječaka ako vam treba).

Ili pak roditelj ima najbolju namjeru kada viče na dijete jer se plaši da padne kada skače, kada se zaigralo i zaboravilo ići pojesti nešto, kada mu brani da se igra vani jer je već zahladilo a dijete bi još ostalo vani i slične situacije.

Dobra namjera se skriva iza baš svačijeg postupka, pa čak i kada drugi ljudi osuđuju postupke drugih roditelja. I dok jedan roditelj doista zna što je dobro za njegovo dijete jer s njim provodi najviše vremena, zna rutinu djeteta i kako se ono uobičajeno ponaša, ipak postoje drugi roditelji koji bi tome najradije dali savjete kako bi to oni bolje odradili. Ne rade to zato da bi kritizirali. Njihova namjera je da pomognu tom roditelji pa i djetetu. Razumijete li da oni uopće nemaju namjeru srozati tog roditelja. Kada biste ih pitali iz koje namjere to rade, rekli bi vam istinu da vam žele pomoći.

No, u našim mislima se rađa ono što je naša slaba točka – nisko samopouzdanje, nedostatak vjere u sebe, sumnja u svoje kompetencije, nedostatak znanja na području roditeljstva, svako dijete  je drugačije i vaši postupci prema djetetu također te vas to zbuni. Takve i slične situacije se događaju samo zato što smo puni sumnje u sebe. Kada biste bolje poznavali sebe, svoje slabije i jače strane, mogli biste ovo izbjeći. Kako?

Pozabavili biste se svime u što ste sigurni da znate, a konzultirali stručnjaka u onome u što sumnjate u sebe. Kao što to i inače radite kada su u pitanju aktivnosti u kojima ste priznali sebi da se ne razumijete.

Primjer!

Zaštopa vam se odvod i vi nikada niste odštopavali. Hoćete li tada ići po literaturu i čitati kako se to radi, ili tražiti videa na YouTube ili pak upisati edukaciju za to? Vjerojatno ćete u čitavoj situaciji pribjeći prvoj pomoći da ulijete neko sredstvo za odštopavanje a za ostalo pozvati stručnu osobu koja će to napraviti u najkraćem vremenu, stručno i efikasno.

Tako ćete vjerojatno i kada se pokvari auto ili neki uređaj u domu a da se vi ne razumijete u to. Iskoristit ćete priliku da savjetujete svojim prijateljima i poznanicima što bi i oni trebali napraviti pa čak ćete im dati i broj telefona osobe s čijom ste uslugom i sami bili zadovoljni.

Međutim, ako se pojavi neki problem na području roditeljstva, tu se uvijek nađe netko sa strane tko će ti dati savjet iz najbolje namjere bez da dovoljno poznaje vaše dijete. S obzirom na to da imate status roditelja, bojite se da će to utjecati na vaš status te vam drugi poljuljaju povjerenje u vas. Kako se to ne bi događalo, važno je znati što sve na polju roditeljstva znate a što još ne znate i trebate naučiti a u što se ne trebate uopće miješati jer nikada nećete naučiti jer vas ne zanima. To se zove samosvijest ili svijest o onome što o sebi znam da znam ili znam da ne znam.

Kada jednom naučite i osvijestite što znate a što ne znate, život je puno lakši. S lakoćom priznaš da to ne znaš i trebaš tražiti pomoć. Ne razvijaš komplekse zato što ne znaš jer još se nije rodio onaj koji sve zna. Takav ne postoji pa se niti ne trudite oboriti rekord jer ide vama na štetu.

Kada mislimo da nešto znamo a drugi nam dokažu i pokažu da ne znamo, osjećamo se loše i na drugim područjima u kojima smo majstor. Zato ne treba ugrožavati svoje druge odlične kompetencije samo zato što na jednom području nismo dovoljno dobri po nečijem mišljenju.

Primjer!

Ako ste odlična kuharica i domaćica, ne znači da morate biti i odlična majka. Možete biti dobra majka odnosno u svakodnevnim aktivnostima sve obavljati kako treba a u izvanrednim situacijama potražiti pomoć. Baš kao što ćete u vođenju domaćinstva biti odlična ali kada se pokvari neki uređaj, zvat ćete majstora i nećete sebi stvarati komplekse.

Tako možete s djetetom raditi sve što ste naučili u skladu s razvojnim fazama djeteta i svakodnevnim aktivnostima a u izvanrednim situacijama u kojima osjetite da gubite konce (tantrumi, emocionalni ispadi, strahovi, pubertet, gubitak motivacije, odbijanje izvršavanja dužnosti…) potražiti pomoć stručnjaka bez da ćete se bojati što će drugi reći jer i ti drugi katkada izgube kompas. Lako je pametovati drugima ali život je vrlo nepredvidiv i nikada ne znaš kada ćeš baš ti pokleknuti.

Poanta je da smo svi za nešto i važno je da smo povezani i tu jedni za druge. Na mojem YouTube kanalu imate mnoštvo videa za pomoć, a na blogu anitavadas.com na stotine kolumni o roditeljstvu. Knjižnice su pune literature, no poanta je potražiti pomoć jer je brže i efikasnije.

Početkom iduće godine će početi i Škola za roditelje te vas pozivam da pogledate teme koje obuhvaća kako biste dobili osnovne roditeljske kompetencije https://anitavadas.com/skola-za-roditelje/

Na kraju ovog mjeseca vam darujem edukaciju TESTiraj svoje roditeljstvo na kojoj možete doznati koja su vaša područja roditeljstva jaka a gdje još ima prostora za poboljšanje. Na linku virnite detalje https://anitavadas.com/webinar-testiraj-svoje-roditeljstvo/ Broj sudionika je ograničen pa se prijavite na vrijeme.

U ovom mjesecu vam darujem i povoljniju cijenu individualnih savjetovanja te tako možete potražiti i savjet stručnjaka https://anitavadas.com/studeni-mjesec-darivanja/

Tko traži, taj i nađe. Ako zaista trebate pomoć, potražit ćete je. Ako mislite da možete sami, onda radite tako i vjerujte u sebe. Ne sumnjajte i ne ispitujte druge o tome jeste li dobro odradili. Dijete vjeruje u vas, zato je uz vas i traži vašu pomoć. Mi smo kao roditelji i stručnjaci dužni pomoći djeci sve dok ne stasaju i samostalnu i odgovornu osobu.

Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!

PRIJAVA