Je li vam ikada itko rekao da biste svoju djecu trebali naučiti primati i davati?
Trebate li vi učiti o procesu primanja i davanja? Mislite da to znate iako o tome niste nikada razmišljali?
Koliko u stvari primamo od srca i dajemo od srca? I što se tu uopće ima učiti?
Promatrajte nekoliko dana sebe, svoje dijete i ljude oko vas kako se nose s procesom primanja, što rade, kako reagiraju i slično. Čisto da sebi osvijestite što se tu dešava.
Kada vam netko da neki kompliment, pohvali vas, sviđa mu se kako ste nešto uradili ili jednostavno zagrli iz radosti, kakva je vaša reakcija, što učinite u tom trenutku i kakve se emocije pojave u vama? Ugoda ili neugoda?
Netko vam kaže da imate lijepu odjeću a vi se odmah krenete ispričavati kako je to staro, kako ste kupili na rasprodaji, kako vam baš ne stoji lijepo ili niste zadovoljni i slično. Takvom reakcijom uništite taj kompliment. Poništite primanje koje je u početku trebalo biti nešto lijepo. Kao da ne dozvoljavamo da nam to netko kaže. Blokiramo pozitivnu energiju.
Pokušajte pohvaliti svoje dijete, reći mu nešto lijepo ili imati nekoliko minuta razgovora u kojem veličate dijete. Pratite kako će se osjećati, hoće li osjećati ugodu ili neugodu, hoće li vam staviti ruku na usta samo da ne pričate. Što kada dijete veličate pred drugima? Kakva je tada reakcija djeteta? Pratite malkice kako vaše dijete reagira, kako se ponaša, kako upija te divne riječi ili pak ih odbija i ne želi ih primiti, neugodno mu je o tome, komeša se i vrpolji, pokrije uši rukama ili izađe iz prostorije. Primijetit ćete prima li dijete s lakoćom ili blokira primanje.
Kada od djetinjstva učimo djecu procesima primanja i davanja, tada će od malena oni znati pravilno reagirati. U suprotnom, sve što nam lijepo drugi žele dati, mi nećemo htjeti primiti. To vam je kao da vam drugi daju poklone, a vi ih ne želite primiti.
Koja je posljedica takvog vašeg postupanja? Posljedica je da će vam drugi prestati davati jer ste vi blokirali tu energiju primanja. I ne samo da vam drugi ljudi neće davati nego će vam i život uskratiti sve što vam pripada. Tada ćete stalno pričati kako je život nepravedan, kako vam ne daje i kako nema dovoljno, a zapravo ste sami blokirali tu energiju primanja.
Život i ptici daje sve što joj treba i ona s radošću prima i zahvalna je te daje svijetu ono što ona može dati – radosni pjev.
No, mi ljudi ne shvaćamo gdje je uzrok problema a kasnije optužujemo druge.
Kao roditelji nastojite vježbati s djecom pravilno primanje, možete početi učiti s njima pravilan proces te se i sami „izliječiti“ i oporaviti od toga.
Kako pravilno primati?
Kada nam netko nešto daje – kompliment, poklon, pruža nam pomoć, daje ideju, savjet, posuđuje nešto ili što god a da je s ljubavlju, na nama je da se potrudimo primiti od srca, s radošću i zahvalnošću što imamo tako divne ljude oko sebe i jednostavno zahvalimo na darovima. Čak i ako je posudba u pitanju. Nije da svi žele posuđivati, a onima koji to za nas učine, trebamo biti zahvalni.
Vježbajte u početku tako da kažete HVALA i na kraju hvala stavite veliku točku. Znate što znači točka? Kraj rečenice. Znači nema dalje, nema komentara, nema opravdavanja, nema ali, nema ni izgovora ni umanjivanja toga što je rečeno. Samo točka i upijanje u radosti i zahvalnosti što imamo divne ljude koji nas podržavaju i pomažu i zahvalni smo na tome. Tako učite i svoju djecu. Kada im netko daje poklon, obavezno neka ga otvore, pogledaju, uživaju u njemu, razmišljaju za što će im sve koristiti i zahvaljuju na darovima.
Proces primanja se vježba. Nemojte misliti da ćete u početku osjećati išta. Izgovarat ćete hvala i vi i dijete kao roboti. No, s vremenom, kako će vam svijest rasti moći ćete osjećati nešto, nastavite i dalje raditi na tom osjećaju sve dok se ne aktivira zahvalnost za darove koje primate. Djeca uče od uzora. Važno je da vi to svladate kako bi i oni to primijetili kod vas. Zajedno prolazite kroz čitav proces, tako ćete imati više razumijevanja za reakcije djeteta.
Današnja djeca se više ni ne vesele poklonima i hrpama vrećica s darovima koje dobivaju za rođendan. Samo ih bace u kut i kasnije doma nešto malo pogledaju, stave na policu i to je to. Napravite od toga ceremoniju i pokušajte učiti dijete tome da nauči pravilno primati. Njegovi prijatelji su se sigurno potrudili izabrati poklon i nije u redu da se na zahvalimo na trudu i poklonu te da aktiviramo proces primanja a samim time i zahvalnost. Svatko tko to ne nauči, sve će manje primati kroz život. Sigurna sam da vam se to ne sviđa i da to ne želite svome djetetu.
Slično je i s procesom davanja.
Kada dijete treba ići nekome na rođendan, uključite ga u kupovanje poklona, neka razmišlja što njegov prijatelj voli, što mu se sviđa, kakve interese ima, što bi ga razveselilo i slično. Danas često roditelji sami kupe poklon, bez da uključe djecu i time uskrate djetetu cijeli proces. Predlažem da to radite kao zajednički izlazak, druženje i razgovor te potaknete dijete da promišlja u tom smjeru.
Tako ćete aktivirati davanje od srca, podučiti dijete kako da to radi, na što da obrati pažnju, počet će primjećivati interese drugih, neće više misliti samo na sebe nego i na druge, a uz sve to ćete aktivno provesti vrijeme zajedno, podučavajući ga.
Možete jednom godišnje s djetetom organizirati davanje igračaka koje više ne koristi nekoj udruzi oboljele djece, nekoj obitelji koja je u potrebi, nekoj deci koja nemaju i slično. Isto možete i s preraslom odjećom. No, predlažem da to ne radite sami već da dijete uključite u čitav proces davanja u kojem će ono osvijestiti proces od početka. Neka pažljivo bira koje igračke, neka ih pakira da se ne slome, da sam popravi slomljeno, da sve to lijepo odnesete u auto. Prije toga zajedno birajte kome ćete što dati i pokloniti, ne da se samo riješite već da taj netko primi s radošću a da vi baš njima možete dati s radošću.
Zatim se najavite i otiđite s djetetom, neka gleda kako drugi to gledaju i otvaraju, neka upija tu radost i sreću i shvati kako je lijepo davati. Imajte to kao neki ritual tako da dijete nekoliko puta kroz godinu osjeti kako je lijepo davati. Možda će se i samo dijete dosjetiti kome sve još može i kako pomoći. Tako razmišljaju samo djeca kod kojih je proces davanja aktiviran. Ostali su više fokusirani na sebe i svoje potrebe.
Zato je zadatak vas roditelja da se pozabavite i tim djelom odgoja te time potaknete nešto predivno i vrlo važno za život djeteta – primanje i davanje.
„Daj i bit će ti dano!“ kaže Deepak Chopra i u pravu je, no da biste to spoznali trebate i sami to naučiti.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Predavanje za roditelje Odgoj bez vike, 29. rujna u Splitu.
Prijave su na mail info@anitavadas.com