Manje ćete pogriješiti ako dijete hvalite nego ako ga kudite i kritizirate.
Previše pohvala još nikome nije naškodilo. Ionako te život „stisne“ kad za to dođe vrijeme.
No, kad već hvalite onda to radite kako treba.
Pohvalite konkretnu situaciju, događaj, zbivanje, radnju, odabir, zaključak ili slično.
Znači nemojte hvaliti preopćenito – Baš si super! Meni si najbolji! Baš si divan!
U čemu je super?
Konkretizirajte!
U pisanju, u pristojnom ponašanju, u pomaganju oko kućanskih poslova…u čemu točno? I taj dio naglasite. Nije u svemu, ali u nečemu jest.
U čemu je najbolji?
Konkretizirajte!
U čitanju, pisanju sastavaka, vožnji bicikla, sportu kojim se bavi? U čemu konkretno?
U čemu je divan?
Recite konkretno!
Divno se ponaša prema sestri ali ne i prema bratu. Divno je to što je uvijek pažljiv prema životinjama. I slično!
Time što površno hvalimo ne šaljemo djetetu dobru poruku jer ono ne zna što sad to znači.
Inače, kada površno hvalite – “odrađujete” pohvale. Površno obavljate zadatak. Tek toliko da možete reći da vi hvalite dijete. Niti dijete ima koristi od toga, niti ste vi kako spada odradili zadatak, niti ste djetetu poslali dobru poruku.
Znači, nikakva korist od toga.
Potrebno se izvježbati oko pravilnih pohvala.
Čak je lakše pohvaliti konkretne situacije nego izmišljati „toplu vodu“.
Najprije primjećujte u čemu je dijete dobro i samo to ističite. Nakon toga će se dijete potruditi biti još i bolje u tome jer je dobilo konkretni poticaj. A vama će biti lakše hvaliti.
Začarani krug!
Uživajte u hvaljenju!
I vi letite cijeli dan kada vam netko kaže da ste nešto lijepo odradili. Priuštite taj osjećaj i rođenom djetetu, po mogućnosti što češće i konkretnije!
Izvor fotografije: Pinterest